Naime, nova istraživanja, predstavljena u časopisu Astrophysical Journal, pokazuju da bi u našoj galaksiji moglo biti na tisuće zvijezda koje se održavaju na životu zahvaljujući brzom okretanju oko osi. Čim ta brzina padne, one eksplodiraju kao supernove.

'Zasada u Mliječnoj stazi još nismo otkrili ove tempirane bombe, međutim naša istraživanja pokazuju da smo tražili krive znakove. Naš rad ukazuje na novi način potrage za pokazateljima supernova', rekla je astrofizičarka Rosanne Di Stefano iz Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian.

Di Stefano i njezini kolege istraživali su specifičnu vrstu supernova koja se naziva tip Ia, a nastaje destabilizacijom starih zvijezda, tzv. bijelih patuljaka. Bijeli patuljci su ostaci zvijezda u kojima je prestao proces nuklearne fuzije. Njihova masa obično se kreće do takozvanog Chandrasekharova limita od 1,4 mase Sunca. Čim postanu malo teže, njihova gravitacija nadjača sile koje održavaju na životu bijelog patuljka, pokreće se ubrzana fuzija i one eksplodiraju.

Pretpostavlja se da bijeli patuljci mogu prijeći Chandrasekharov limit na dva načina – nakupljanjem plinova iz neke druge zvijezde ili sudarom dva bijela patuljka. Većina astronoma smatra da je prvi scenarij bolje objašnjenje. Međutim, bilo bi logično očekivati da određeni znaci potvrde tu teoriju, a oni dosada nisu otkriveni. Primjerice, istraživanja su već trebala otkriti male količine vodika ili helija oko supernova. Ti su plinovi trebali stići iz tvari koje bijeli patuljak nije stigao prikupiti ili iz zvijezda pratilja koje su razorene eksplozijom. Nakon što su supernove izblijedjele astronomi su pokušali pronaći i zvijezde donatore, međutim ni jedno ni drugo nije im pošlo za rukom.

Di Stefano i njezini kolege stoga smatraju da bi pravi odgovor na tu enigmu mogla biti rotacija bijelih patuljaka. Naime, brzo okretanje zvijezde moglo bi odgoditi njezinu eksploziju čak i kada prijeđe Chandrasekharov limit. Kako zvijezda prikuplja masu, njezina brzina rotacije također se povećava. Kada prikupljanje okolne tvari prestane, ona se usporava, spin više nije dovoljan da se suprotstavi gravitaciji, masa se počinje urušavati i nastaje eksplozija.

'Naš rad je novost jer pokazuje da povećanje i smanjenje spina bijelih patuljaka ima važne posljedice. Astronomi bi stoga trebali ozbiljno uzeti u obzir kutne momente bijelih patuljaka, mada to nije lako', objasnila je Di Stefano.

Znanstvenici procjenjuju da u našoj galaksiji svakih tisuću godina eksplodiraju tri supernove tipa Ia. Ako bijelim patuljcima koji su prešli Chandrasekharov limit trebaju milijuni godina da se uspore i eksplodiraju, onda proračun pokazuje da se unutar nekoliko tisuća svjetlosnih godina od Zemlje nalaze deseci sustava koji se nalaze pred eksplozijom.