Teorija konceptualne integracije, koju je Turner objavio s Gillesom Fauconnierom 2002. godine, jedna je od najutjecajnijih suvremenih teorija o prirodi ljudskog uma, podrijetlu ideja i kreativnosti.

Turner će predavanje 'The Integrated Study of the Mind' održati u utorak 21. svibnja s početkom u 18.30 u dvorani B1 Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Predavanje je otvoreno za sve zainteresirane. Uoči njegova gostovanja na FER-u, tportal je pretresao nekoliko zanimljivih tema s renomiranim znanstvenikom.

Vaši radovi imaju na tisuće citata i inspirirali su znanstvenike širom svijeta. Možete li nas malo odvesti na svoje početke? Koji su vas to ideja ili događaj potakli da postanete znanstvenik te kako su vaše ideje evoluirale u ovo što predstavljaju danas?

Dok sam išao u školu, bio sam opčinjen ljudskim ponašanjem. Na fakultetu sam pohađao kolegije iz lingvistike, jezika, matematike, neurobiologije i umjetne inteligencije, ali ti su kolegiji bili odvojeni jedni od drugih, bez doticaja i poveznica.

Sveučilišta su podijelila proučavanje ljudske kognicije u 'omeđena geta', usmjerena sama na sebe. Ljudska su bića fino povezani sustavi, a mi smo ih proučavali kao da su linearni zbroj nezavisnih modula. Godine 1971. biolozi, lingvisti, računarci itd. nisu razgovarali jedni s drugima. Kognitivna znanost još nije postojala. Studirao sam matematiku i engleski jezik, a pohađao kolegije iz umjetne inteligencije, neurobiologije, lingvistike itd. Tvorac pojma 'kognitivna znanost' je američka neprofitna organizacija Alfred F. Sloan Foundation jer je odlučila financirati objedinjeno te multidisciplinarno proučavanje ljudskog uma. To je bila prekretnica.

U svojoj karijeri bavio sam se pitanjem zašto su ljudi toliko kreativni i inovativni. Pitao sam se kako ljudski um stvara koncepte, kako se stvaraju mentalne veze između koncepata, kako nastaje simboličko uparivanje oblika i njihova značenja, kako se navedeni parovi integriraju u komunikaciji, kako je pažnja distribuirana tijekom komunikacije te kako se već postojeće ideje integriraju u nove ideje. Ovim se pitanjima bave znanstvenici u različitim disciplinama: u kognitivnoj znanosti, lingvistici, računarstvu i umjetnoj inteligenciji, neuroznanosti, dizajnu, ekonomiji, muzikologiji, obrazovanju. Mislim da imamo dobre izglede za napredak u pronalaženju odgovara na pitanja o ljudskoj kogniciji, ali za to nam svakako treba objedinjen i interdisciplinaran pristup u istraživanju. Stoga treba pohvaliti Sveučilište u Zagrebu i čestitati svima koji su zaslužni za stvaranje novog, inovativnog i transdisciplinarnog studijskog programa te Centra za kognitivnu znanost.

Kognitivna se znanost mijenjala u posljednjih nekoliko desetljeća. Koliko se danas razlikuje u odnosu na 1990-e ili na početak ovoga stoljeća? Kako su te promjene utjecale na znanstvenike i njihov rad te što biste izdvojili kao najvažnija postignuća?

U 1980-ima je kognitivna znanost bila interdisciplinarna: ljudi iz različitih disciplina počeli su razgovarati jedni s drugima. Međutim velika je promjena nastala kada su njihovi studenti izvorno školovani u više disciplina istovremeno. U 90-ima je već bilo uobičajeno to da studenti na diplomskoj razini primjenjuju metode evociranih potencijala (ERP) u proučavanju jezičnih pojavnosti, da se u isto vrijeme bave prirodnom obradom jezika (NLP) i kognitivnom lingvistikom, izučavaju ulogu konceptualnih okvira u procesu odlučivanja u području ekonomije ili se bave aspektima evolucijske psihologije i međukulturalne interakcije.

Danas je kognitivna znanost interdisciplina koja predstavlja objedinjen pristup proučavanju čovjeka kao cjelovitog bića, a uključuje i primijenjene aspekte te istraživanja koja se odvijaju u sprezi s privredom. Drugim riječima, trenutno živimo u vrlo uzbudljivom razdoblju kada je u pitanju kognitivna znanost.

Često govorite o tome da je vaša karijera posvećena znanosti o kreativnosti i ljudskoj mašti. Što takva znanost podrazumijeva danas, osobito iz perspektive velikog napretka umjetne inteligencije?

U svojoj knjizi 'The Origin of Ideas: Blending, Creativity, and the Human Spark' raspravljam o prirodi kreativnosti te tvrdim da je sveprisutna, ali često to ne primjećujemo. Drugim riječima, kreativnost ne rezultira samo nevjerojatnim postignućima, već je dio čovjekovih svakodnevnih aktivnosti. Srž lingvistike, gramatike i višemodalne komunikacije je teorija kreativnosti. Konceptualna integracija, na kojoj sam radio s Gillesom Fauconnierom, središnji je proces kreativnosti. Radi se o kognitivnom mehanizmu kao temelju razumijevanja ljudskog uma - jezika, matematike, ljudskoga djelovanja općenito. Iako jednostavne oblike konceptualne integracije nalazimo i kod drugih sisavaca, napredni je oblik konceptualne integracije izgleda prisutan samo kod čovjeka. Teorija konceptualne integracije prilično je nova, ali se razvija velikom brzinom.

Ljudska kreativnost uključuje interakciju. Umjetna inteligencija ima ulogu u toj interakciji. Generativni modeli, trenirani na velikim količinama podataka, produciraju output predviđajući što slijedi nakon inputa. Ono što obećava i što je izuzetno uzbudljivo kod teorije konceptualne integracije jest kreiranje natuknica koje će rezultirati ne samo poznatim outputom, već konceptualnim integracijama koje nadilaze ono što je sadržano u podacima korištenim za treniranje modela. Je li to moguće? Inicijalni pokušaji govore nam da bi odgovor mogao biti pozitivan. Naša istraživanja imaju ogroman potencijal unaprijediti razumijevanje kreativnosti i mašte – i kod ljudi i kod umjetne inteligencije.

Možemo li postati kreativniji koristeći umjetnu inteligenciju ili bi nam njezino prekomjerno korištenje moglo 'oduzeti' kreativnost? Kako 'zadržati ljudskost' u eri umjetne inteligencije i što možemo očekivati u budućnosti?

Svakako se nadam da će ljudi koristiti generativnu umjetnu inteligenciju u cilju razvoja svoje kreativnosti. Mnogo toga ovisit će o vještini samoga korisnika. Knjige, glazba, aplikacije na pametnim telefonima – sve navedeno može i ne mora poduprijeti razvoj kreativnosti. Neki će ljudi koristiti umjetnu inteligenciju uspješno, a neki neuspješno. Ljudi će griješiti, ali je pitanje koliko će brzo učiti iz vlastitih pogrešaka i krenuti dalje. Presudan će biti ljudski karakter. Djecu valja odgajati tako da budu dobri komunikatori, da nauče komunicirati tako da ishod komunikacije bude pozitivan. Treba ih odgajati da mudro biraju, da budu čvrsti i otporni na neuspjeh, da pronađu rješenja u neočekivanim uvjetima, da nauče iznova vrednovati i iznova planirati.

Koliko koristite umjetnu inteligenciju privatno i profesionalno? Koliko je utjecala na vaš život? Što biste savjetovali ljudima kada je u pitanju AI?

Rođen sam 1954., nekoliko mjeseci nakon smrti Alana Turinga. Umjetna inteligencija bila je posvuda – u znanstvenoj fantastici, filmovima, na televiziji, u razgovorima u mom djetinjstvu. To naravno ne čudi. Fantazije o umjetnoj inteligenciji postoje od antičkog doba. Te su fantazije hranile našu maštu, a neke od njih učinili smo stvarnima. Umjetnom inteligencijom koristim se od 1970-ih, od studentskih dana na Berkeleyju i kasnije uključenosti u AI zajednicu na Stanfordu. Na početku sam koristio LISP, AI jezik koji je dominirao u to doba, a 1980-ih posjetio sam Kalifornijsko sveučilište u San Diegu kad se razvijao konekcionistički pristup. Od 1992. sve što sam napisao nastalo je razvojem i treningom AI sustava za diktiranje teksta. Danas je umjetna inteligencija integrirana u gotovo svaki aspekt suvremenog života – od upravljanja energijom do financija i medicine.

Šira je javnost postala svjesna umjetne inteligencije lansiranjem ChatGPT-ja, a on je revolucionirao njezinu percepciju generirajući fluidnu interakciju. Tehnološke su inovacije čovjeku oduvijek bile izazov i umjetna inteligencija ni po čemu nije iznimka od toga. Sveprisutna je i neizbježna te moramo naučiti kako je učinkovito iskoristiti. U svojoj najnovijoj suautorskoj knjizi pod naslovom 'Copilots for Linguists: AI, Constructions, and Frames' opisujem kako umjetna inteligencija može lingvistima pomoći u otkrivanju jezičnih obrazaca. LLM-ovi su trenirani na količini podataka koju nijedan lingvist ne bi mogao obraditi i proanalizirati u tisuću života. Glavni je izazov sada koristiti AI kao istraživački alat. Pojedinci, obitelji, nastavnici - svi danas imamo isti zadatak od kojeg ne možemo pobjeći, a to je kako uspješno koristiti umjetnu inteligenciju za vlastitu dobrobit.