Na Međunarodnoj kemijskoj olimpijadi koja se ove godine održala u Ankari u Turskoj hrvatski učenici osvojili su dvije medalje, zlatnu i brončanu, te jednu pohvalu
Hrvatsku su na natjecanju predstavili Tomislav Begušić iz 3. razreda splitske III. gimnazije, Edi Topić iz 3. razreda riječke Gimnazije Andrije Mohorovičića, te Kristina Smokrović i Filip Vranješević, oboje iz 4. razreda zagrebačke V. gimnazije.
Filip je osvojio zlato, Edi je nagrađen brončanom medaljom, a Kristina pohvalom. Filipu je ovo treće uzastopno sudjelovanje na kemijskim olimpijadama.
Učenike su na putu pratili prof. dr. sc. Branka Zorc i prof. dr. sc. Tomislav Cvitaš, koji su ujedno i voditelji grupe znanstvenika, nastavnika i studenata koja je naše natjecatelje pripremala za sudjelovanje na kemijskoj olimpijadi.
Prof. dr. sc. Branka Zorc kaže da je Filip prvo osvojio broncu u Cambridgeu, potom srebro u Tokiju i sada u Ankari zlato.
'To se neće tako skoro ponoviti', rekla je dr. Zorc. 'Hrvatska već 11 godina ide na kemijske olimpijade. Dosad smo ukupno dobili 28 medalja. Ovo nam je druga zlatna, a imamo i četiri srebrne te 19 brončanih i pet pohvala. Na svim olimpijadama smo dobili barem po jednu medalju osim na jednoj.'
U natjecanju je sudjelovalo 76 zemalja, svaka s po četiri učenika. Dakle, bilo je ukupno oko 300 natjecatelja, a zadaci su navodno bili vrlo zahtjevni.
'To je nivo fakultetske nastave. Učenici moraju savladati gradivo prve dvije godine kemijskog fakulteta da bi se mogli natjecati', rekla je dr. Zorc. 'Ono se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela. Svaki se radi po pet sati. Natjecatelji nam većinom nam dolaze iz V. Gimnazije u Zagrebu, no imali smo i učenika iz Varaždina, Osijeka, Splita, Rijeke, i drugih gradova.'
Dr. Zorc kaže da je vrlo zadovoljna rezultatima naših mladih, ali ne i interesom naših medija za znanstvene uspjehe Hrvata.
'Žalosno je da naši mediji ovakve rezultate uopće ne prate. Jedne godine srušilo se drvo u Karlovcu i napunilo cijelu stranicu. Potom je ista priča bila s olimpijadom golubova. Međutim, o nama ništa. Možda bi bilo nešto da smo poginuli na putovanju. Samo jednom su nas novinari dočekali u zračnoj luci i pričali s nama sat vremena kada smo osvojili dvije medalje. Konačno je naslov bio kriv – spomenuli su samo jednu. Više uopće ne zovemo novinare', rekla je rezignirano dr. Zorc.
