Društvene igre koje stanu u džep obično se svode na one kartaške, no japanski Oink Games tome je doskočio više-manje cijelim asortimanom. Radi se o kolekciji igara koje je zbog veličine i neobičnih tema teško zanemariti. Na koncu, sam japanski koncept modernih društvenih igara donosi zdravu dozu ekscentričnosti i razigranosti.

Dok smo u Deep Sea Adventureu ronili za blagom koristeći zajedničku bocu kisika, u Rafter Fiveu nastojimo napraviti najnestabilniju splav na oceanu.

Igra dolazi s hrpom duguljastih kartončića koji na jednoj strani imaju nacrtanu vodu, a na drugoj daske. Pridruženo im je pet čovječuljaka raznih veličina i širina, a oni predstavljaju petorku smještenu na kutiji kao centralnog dijela igraćeg stola.

Igračima je u svakom potezu zadatak podignuti jednog od čovječuljaka, uzeti dasku iz vode, staviti ga na nju i potom na drugi kraj staviti jedan od sedam malih kovčega s blagom.

Pri tome moraju paziti da se nove daske uvijek dodiruju s onima koje su već na 'splavi' bez micanja drugih dasaka i blaga. Ako nekim slučajem čovječuljci ili daske padnu u vodu, igrač sakuplja sva blaga koja su 'zaplivala'.

Ona koja su njegove boje ostaju u njegovom posjedu, a sva ostala idu na njegov posebni kartončić s pet mjesta. Ako se ta mjesta popune, izgubio je i igra je gotova.

Dok se neke druge oslanjaju na strategiju ili memoriju, Rafter Five je prije svega igra snalažljivosti i puno ulaže u napetost. To je glavni adut ove vrlo uzbudljive igre zato što na klimavoj splavi strši hrpa dasaka i ne znate hoćete li dizanjem sljedećeg čovječuljka uzrokovati havariju ili izazvati čuđenje za stolom. Kada se splav raspe po stolu, to je toliko zabavno da, iskreno, ne možete biti ljuti zato što ste izgubili. Na koncu, nova partija se jako brzo postavlja, a trajanje prosječne igre je od petnaest do dvadeset minuta.

Ako vam osnovna pravila dosade, uvijek si možete zapapriti dodatnima, a ona izvlačenju dasaka iz mora daju smisao - svaka na sebi ima nacrtane čavle i pukotine. Kada ih stavljate na splav, čovječuljci, daske i blaga ne smiju biti stavljeni na pukotinu ili čavao, što neke čini iznimno teškima za postavljanje. Ako, naravno, niste mazohist ili vam je osnovna igra ionako preteška, ne trebate se zamarati dodatnim pravilima - Rafter Five dobro radi i s osnovnima.

Naravno, najbolje funkcionira kad ga igra veći broj igrača, makar ih uz malu prilagodbu može biti manje. Glavni su mu nedostaci više-manje isti kao i kod svih Oinkovih naslova dosad. Radi se o zanimljivim igrama koje su nerijetko malo klimave, ali pružaju vrlo zanimljivo i u velikom broju slučajeva jedinstveno iskustvo. Što se konkretnih problema tiče, malo je komplicirano pakiranje komponenti u kutijicu, kao i pravila koja u rijetkim okolnostima igračima dozvoljavaju 'lažiranje' lošeg poteza.

S druge strane, ne radi se o pretjerano kompetitivnoj igri, a ipak može biti izazovna ili kako-tako opuštena, ovisno o tome koliki izazov tražite. Ona će, kako god okrenuli, i dalje tražiti određenu razinu vještine, ali će se zbog teme i jednostavnog koncepta svrstati u kategoriju igara na ploči koje možete predložiti praktički bilo kome i zabaviti se.

Na koncu, takva je priča sa svim igrama Oink Gamesa. Najveći adut Rafter Fivea leži u šarmantnoj prezentaciji i kompaktnosti, što ga pretvara u prenosivu zabavu koju možete donijeti u raznoliko društvo bez izazivanja zbunjenih pogleda. Također, zbog neobične veličine može poslužiti kao jako dobar blagdanski poklon.