Naime, treba znati napisati hit knjigu na temu matematike! Nije baš bez vraga jedan od poznatijih stereotipa onaj da je matematika teška gnjavaža koju vole samo štreberi. Konačno ni ja, mada sam još u osnovnoj išao na takmičenja iz matematike, a potom studirao fiziku, nikada nisam računanje doživljavao kao nešto što se uči s lakoćom. No istovremeno znam da sam u više navrata, osobito pred kraj gimnazije i potom na faksu, otkrivao da ona u sebi krije neku neobičnu draž i ljepotu koju je većini ljudi teško objasniti. Autor bestselera 'Alex's Adventures in Numberland' sigurno će znati nešto o tome, a njegovi odgovori neće biti zanimljivi samo meni, zaključio sam i nekoliko dana kasnije zasjeo u lobi hotela Astoria da pričekam svoju dozu matematičkog prosvjetljenja.

Kada je moj sugovornik sišao u japankama, pomislio sam da je možda krivo shvatio da je Zagreb negdje kraj Dubrovnika, no s vremenom je postalo jasno da je čovjek jednostavno ležeran u svemu. Pokazao mi neka mjesta u Zagrebu koja namjerava posjetiti na Iphoneu koji je izgledao kao da je netom stigao s prve crte bojišta; ekran mu je bio razlomljen kao šoferšajbe taksija u Tirani prije 20 godina. Malo koji Hrvat bi bez srama izvadio takav mobitel iz džepa.

'Htio sam', rekao je Bellos, 'napisati potpuno drugačiju knjigu o matematici. O toj temi ima dobrih knjiga, međutim, ja sam htio da moja bude lako razumljiva i privlačna baš svima, ne samo znalcima, puna priča i zapravo zabavan pregled povijesti matematike kroz razne civilizacije. Ne znam da je netko drugi predstavio povijest matematike na taj način prije mene.'

'Je li to nešto kao Hawkingov 'Svemir u orahovoj ljusci' ili malo zahtjevnije?' pitao sam, a on je bez razmišljanja odgovorio: 'Jednostavnije. Hawking je vrhunski stručnjak za napredne teme u fizici, ali on nije publicist kao ja. Ja sam godinama radio kao dopisnik Guardiana za Brazil, a u to vrijeme sam napisao jednu knjigu o nogometu i biografiju nogometaša Pelea. Ovu o matematici htio sam predstaviti u istom duhu - poput dopisnika. Pripremao sam se istražujući širom svijeta od Japana i Indije, do Njemačke i Francuske kako bih pronašao zanimljive priče o matematici i dočarao je u kontekstu različitih kultura. Tako sam primjerice saznao da je nula izmišljena u Indiji. Ali ja to nisam htio napisati kao suhoparnu informaciju: 'Nula je otkrivena u Indiji'. Htio sam ljudima razjasniti kako je na to utjecao indijski misticizam koji dobro poznaje koncepte jedinstva, beskonačnosti i ništavila. Htio sam im predočiti svećenika koji u haljama boje šafrana sjeda da razmišlja o nuli. Bio je to veliki izazov. Biologija, fizika, medicina i svemir zanimljivi su sami po sebi, a možete ih i lako začiniti pričama, avanturama i ilustracijama, no ja sam htio isto učiniti s matematikom.'

Kao što sam već prije napisao, zanimalo me je kako je Bellos u svojoj knjizi objasnio zašto je matematika teška, a ipak tako lijepa.

'Problem je u tome što u brojevima nema ništa prirodno. Oni su nova stvar u našoj evoluciji. Istina je, svi ljudi, baš kao i brojne životinje, od riba do majmuna, mogu prepoznati da je neki objekt veći, a drugi manji, ili da je neka skupina brojnija od druge, međutim, služiti se brojevima naučili smo tek nedavno, baš kao i pisati; zapravo, prvi zapisi bili su upravo brojevi. Zato je matematiku potrebno stalno vježbati ako je želimo razumjeti, a ne želimo zaboraviti, baš kao i pisanje, ili čak jezik. S kalkulatorima svih vrsta, Googleom i sličnim pomagalima postoji prilično velika opasnost da će prosječni ljudi u skoroj budućnosti zaboraviti čak i osnovne računalne operacije. To potvrđuje i činjenica da i danas u svijetu postoje plemena koja ne znaju brojati. Nema ništa prirodno u brojanju', objasnio je Bellos.

'No s druge strane matematika je i izuzetno lijepa. Njezina ljepota nije estetska, kao kod slika koje nam prenose osjećaje koji su nam poznati, ali ih umjetnik zna posebno snažno i zorno izraziti. U matematici čovjek osjeti neko osobito zadovoljstvo, čak oduševljenje i ushit kad pronikne u njene dubine pa otkrije kako su njezina rješenja elegantna i logična, a često vrlo jednostavna.'

Pitao sam ga kako to da se odlučio za pisanje, a ne za financijski sektor u kojem vrhunski matematičari tzv. kvanti smišljaju stalno nove derivative - formule kojima će banke na brži i lakši način doći do profita.

'U vrijeme kada sam ja završio fakultet, dopisnici su bili bolje plaćeni. Danas kvanti bezobrazno puno zarađuju. No ipak se ne bih mijenjao s njima. Volim ovakav način života. Zapravo pisanje knjige slično je novinarstvu. Prije sam u kraćim razdobljima prodavao kraće članke, a sada radim oko tri godine na knjizi čiji mi prihodi pokriju oko pet godina života. Upravo radim na drugom dijelu 'Zemlje brojeva'. U velikoj Britaniji je prvi dio prodan u više od 100.000 primjeraka, a prevedena je i na 20 drugih jezika. Na hrvatski još nije', rekao je Bellos.

Vrativši se kući, to isto poslijepodne prelistao sam knjigu i već nakon prvih par nasumično odabranih i pročitanih stranica shvatio da je štivo vrlo pitko čak i na engleskom te da će mi svijet matematičara i matematike kojom smo sa svih strana okruženi u svakodnevnom životu - od popisa za kupnju, preko bankovnih računa do telefonskih brojeva, postati bliži i fascinantniji no što je ikada bio. Gdje god sam u nju zavirio pronašao sam neku zabavnu priču: o tome kako se neka plamena služe raznim dijelovima tijela kao simbolima za brojeve veće od 10 – od glave do lijevog i desnog testisa (žene im obično nisu zadužene za računanje); o tome kako su ljudi prvi put shvatili da je zbroj kvadrata nad katetama jednak kvadratu nad hipotenuzom ili pak o tome kako je i kada riješen Zenonov paradoks utrke Ahileja i kornjače. Zemlja brojeva nedvojbeno je s Bellosevim hitom postala uzbudljivija! Ako ste raspoloženi za matematičku avanturu, javite mu se na e-mail: alexbellos@gmail.com.