Posljednjeg dana najveće regionalne konferencije o društvenim mrežama puno se govorilo o njihovu odnosu s ostalim medijima, najviše novinama i televizijom.

Antonija Mandić s RTL-a, Ana Stunić s Nove TV, Zoran Šprajc s HRT-a, Zoran Stanojević s RTS-a i Dejan Steinbuch s POP TV-a raspravljali su o novinarstvu i društvenim mrežama.

Stanojević je rekao da je puno oprezniji kod objavljivanja na Twitteru no što je bio na početku.

'U Guardianovim smjernicama za ponašanje na društvenim mrežama stoji dobar savjet: ne treba objavljivati ništa što ne biste htjeli pročitati kao naslov u tabloidu pored svoje fotografije', rekao je, dodavši da ne objavljuje ništa što nije provjerio.

Šprajc je priznao da društvene mreže koristi za najave za svoje emisije, ali i da mu ljudi ponekad šalju svoje prijedloge za teme koje bi trebalo obraditi.

S obzirom na to da se Twitter u Hrvatskoj koristi manje nego u Sloveniji i Srbiji, ta društvena mreža nema toliku težinu u stvaranju mišljenja javnosti. Za usporedbu, u Srbiji je aktivno oko 200 tisuća tviteraša, dok je u Hrvatskoj taj broj oko 50 tisuća.

Je li moguća sinergija društvenih mreža i televizije? Žele li gledatelji pogledati film na miru ili o njemu raspravljati na društvenoj mreži?

Stunić je rekla da nema problem s multitaskingom i smatra da je to već postalo uobičajeno. S druge strane, Šprajc i Stanojević ne vole da im netko u kinu naglas komentira film, pa tako ne žele ni komentirati na društvenim mrežama.

'Ako je Twitter medij, ja sam astronaut', ispalio je u jednom trenutku Šprajc. 'Pa ti i jesi, na neki način, astronaut jer i Zemlja je planet', podržao ga je Stanojević i dobio velik pljesak okupljenih.

Sudionici su se složili da treba pažljivo odvagnuti što ćeš objaviti u medijima.

'Nemoj sjesti za računalo i tvitati ako nisi u stanju sjesti u automobil i voziti', zaključio je raspravu još jednim Guardianovim savjetom Stanojević.

Kvaliteta je važnija od brzine

Panel Portali i društvene mreže dotaknuo se i modernog novinarstva, ali i razlika između klasičnih i online medija.

'Glavna prednost portala je to što nemaju ograničenja u veličini i sadržaju, za razliku od televizije ili tiskanog medija', istaknula je Aleksandra Petrovski sa sajta Mondo

'U novinarstvu, bez obzira na medij, glavni naglasak mora biti na objektivnosti i točnosti informacije, ne na brzini', naglasio je Dražen Tomić, osnivač i glavni urednik sajta ICTbusiness

'Društvene mreže nisu mediji. Novinarstvo je zanat, posao koji se radi svakoga dana i u kojem treba biti jako oprezan s informacijama s kojima raspolažete, jer novinarstvo ubija ljude', upozorio je Tomić, koji vjeruje sajtovima s vijestima do prve pogreške.

Da novinari moraju voditi računa prije svega o točnosti, smatra i Ivan Brezak Brkan s Netokracije. 'Brzina je samo pitanje novinarskog ega. Ili ćemo biti najbrži ili najkvalitetniji', rekao je.

Netokracije ne bi bilo bez društvenih mreža i ljudi koji su je tamo promovirali, uvjeren je.

Boris Radošević sa sajta Gadgeterija slaže se da je bitno biti kvalitetan, ali i brz. Društvene mreže koristi kao dobar promotivni kanal i kao izvor vijesti, pogotovo Twitter.

Kad čitatelji sami srede hejtere

Koliko vremena treba za odgovore na komentare i pitanja čitatelja?

'Naša publika je vrlo aktivna na Facebooku, a mi se trudimo odgovoriti što prije. To možda neće biti odmah, ali svatko dobije odgovor. Međutim, to su češće rasprave o nekoj temi iz teksta nego konkretna pitanja. Tako da često iz toga nastane kolumna ili neki novi tekst', rekao je Tomić.

Dodao je da uvijek ima i ljudi koji prijeđu granice internetskog bontona. Iako oni u načelu ne brišu negativne komentare, obrisat će svaki u kojem se vrijeđa.

'Na Gadgeteriji autori sami kontroliraju svoje tekstove i odgovaraju na komentare, odnosno brišu ih. No otkako smo krenuli, imali smo tek nekoliko hejtera. Čitatelji to najčešće riješe sami među sobom, pa se takvi više ne pojavljuju', ispričao je Radošević.

Multimedijalni novinari

Konzumiranje vijesti i informacija mijenja se. Mlađe generacije koriste pametne telefone i tablete ili čitaju vijesti na Facebooku. No postavlja se pitanje kvalitete tekstova koji nastaju zahvaljujući informacijama s društvenih mreža.

'Današnji se novinar u potpunosti promijenio. Ima šest ruku. U jednoj drži diktafon, u drugoj kameru, u trećoj računalo i tako dalje. On je više osoba u jednom. Stoga mislim da je pogrešno nazivati novinarske uratke tekstovima. To je novinarski sadržaj', dodao je Dimitrijević.

Kako novinari preuzimaju sve više uloga u redakciji, tako neka zanimanja jednostavno nestaju iz redakcije. Jedno od takvih zanimanja su i lektori.

'Zato nam mediji online i izgledaju tako kako nam izgledaju', prokomentirao je Tomić. 'To je problem svih medija jer se štedi', dodao je Brkan.

Balkan još ne zna da je budućnost online

Panel diskusija o društvenim mrežama i tiskanim medijima privukla je velik broj sudionika Tvitomanije.

Bojan Rodik iz 24sata, Duško Vukajović iz Alo!, Damira Kalač iz Vijesti i Ana Marković iz Ringier Axel Springera raspravljali su o tome kako tiskani mediji koriste društvene mreže za promociju i prikupljanje informacija od čitatelja.

Marković je istaknula da oni prije svega koriste Facebook, ali i da profile njihovih izdanja vodi 20 community managera

Vijesti nemaju specijaliziran tim za društvene mreže ni neku ozbiljnu strategiju, već ovise prije svega o volji pojedinca.

'Tiskani mediji su prošlost - online je budućnost, ali na Balkanu to još nisu osvijestili', ustvrdio je Vukajović.

Zbog štednje se griješi

24sata društvene mreže koristi kao još jedan od izvora sadržaja koji stvaraju korisnici. 'Imamo poseban odjel koji se bavi građanskim novinarstvom i koji sve informacije koje dobijemo putem društvenih mreža provjerava i obrađuje', pojasnio je Rodik.

Takve su provjere itekako potrebne. 'Nedavno je jedan srbijanski dnevnik objavio da je Kemal Monteno umro jer se takva informacija proširila po društvenim mrežama, a oni se nisu potrudili provjeriti.

Svi izdavači štede, ne plaćaju urednike i novinare adekvatno, već uzimaju studente kojima se onda takve greške događaju', ispričao je Vukajović.

Marković je otkrila da oni u slučajevima neke izvanredne situacije otvaraju blog uživo i pozivaju čitatelje da im javljaju informacije s mjesta događaja. Na taj način prikupljaju mnogo materijala, od čega nešto mogu iskoristiti i za tiskana izdanja.