Zlatni rez je kompozicijski zakon, najčešće povezivan s umjetnošću, u kojem se manji dio prema većem odnosi kao veći prema ukupnom. U praksi, ako neki objekt ili prizor želimo secirati u skladu sa zlatnim rezom, podijelimo ga na 13 jednakih dijelova i onda njih grupiramo u omjeru 8:5. Preciznije, riječ je o razlomku (jedan plus drugi korijen od pet kroz dva) čiji rezultat iznosi: 1,6180339887498948482...

Teorija zlatnog reza začeta je još u antici, a procvat je doživjela u renesansi, kada su umjetnici, matematičari, fizičari i astronomi tražili savršenstvo u kompozicijama poznatih struktura. Smatra se da je zlatni rez najsavršeniji odnos u prirodi, potpuno skladan i vrlo privlačan ljudskom oku. Primjerice, smatra se da su najljepši kvadrati oni čiji je odnos dužine prema širini 1,618. Isto tako se smatra da je najljepši osmijeh onih ljudi kod kojih su srednja dva zuba (tzv. centralni mandibularni incizivi) 1,618 puta šira od sljedeća dva (tzv. lateralni incizivi), koji su pak 1,618 puta širi od očnjaka itd.

Zlatni rez može se naći i na mnogim drugim mjestima na ljudskom tijelu. Primjerice, udaljenost između prvog i drugog zgloba na prstu je oko 1,618 puta veća nego udaljenost između drugog i trećeg.

Jedan od najpoznatijih hrvatskih artefakata, Baščanska ploča, također je napravljena u približnom omjeru zlatnog reza.

Čak i plodnost ima veze sa zlatnim rezom!

Dr. Jasper Verguts, ginekolog u University Hospital u Leuvenu, otkrio je nedavno pomoću ultrazvuka da slično pravilo vrijedi čak i za maternicu.

Prilikom rođenja odnos njezine dužine prema širini je 2. Nakon toga, tijekom života, on se do starosti postupno smanjuje na 1,46. No dr. Verguts je bio iznenađen i oduševljen kada je otkrio da su žene najplodnije upravo kada je taj omjer oko 1,6. Tu zanimljivu informaciju podijelio je sa svojim poznanikom Alexom Bellosem, autorom popularnog matematičkog bestselera Alex's Adventures in Numberland, koji je nedavno svoju knjigu predstavio u Hrvatskoj.

Odakle privlačnost zlatnog reza?

Zašto je zlatni rez ideal estetike i toliko čest u prirodi? Na to pitanje postoji vrlo logičan odgovor. Naime, razlomak od 1.6180339887498948482... nije proizvoljan. On proizlazi iz tzv. Fibonaccijevog niza u kojem je svaki sljedeći broj zbroj prijašnja dva: 0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21 itd.

Razlomak dva susjedna broja u tom nizu konvergira, odnosno teži prema 1.6180339887498948482... to više što dalje odmičemo u njemu. Tako je primjerice 8 : 5 = 1,6, a 89 : 55 = 1,618. Brojevi u Fibonaccijevu nizu rastu na vrlo organski način zbrajanjem prethodnih brojeva pa je jednostavno logično očekivati da će biti učestala pojava u prirodi.