Ovi rezultati, ako budu potvrđeni, mogli bi promijeniti temelje suvremene fizike stare stotinjak godina.

Tijekom trogodišnjeg pokusa ukupno je 15 tisuća snopova neutrina - sićušnih subatomskih čestica sličnih elektronima, ali bez električnog naboja - ispaljeno iz CERN-a prema Gran Sassu gdje ih je uhvatio poseban detektor.

Svjetlosti bi za tu udaljenost trebalo oko 2,4 tisućinke sekunde, no neutrinima je bilo potrebno oko 60 nanosekundi manje. Riječ je o sićušnoj razlici, ali je ona konceptualno izuzetno važna. 'Ovo otkriće je toliko nevjerojatno da zasad svi moramo biti jako oprezni', rekao je Ereditato koji nije želio spekulirati što bi za fiziku značilo kada bi i drugi fizičari potvrdili mjerenja.

Postojanje neutrina, elementarne čestice izuzetno male mase koja nastaje radioaktivnim raspadom ili nuklearnim reakcijama poput onih u Suncu, prvi put je potvrđeno 1934. godine, no ta čestica i danas zbunjuje znanstvenike. Neutrino može proći potpuno neprimijećeno kroz većinu materije, pa tako i kroz ljudsko tijelo svakodnevno prolazi na milijune njih.

'Pokušali smo pronaći moguća objašnjenja ovog otkrića', rekao je autor izviješća Antonio Ereditato. 'Nastojali smo pronaći pogreške – trivijalne pogreške, složenije pogreške, neobične efekte, međutim nismo uspjeli', rekao je. 'Kada ne uspijete naći ništa, ne preostaje vam drugo nego da zatražite od znanstvene zajednice da provjeri rezultate.'

Brzina svjetlosti najveća je brzina koja je, prema postojećim teorijama, moguća u svemiru, a veliki dio suvremene fizike, kako ju je postavio Albert Einstein u svojoj specijalnoj teoriji relativnosti, temelji se na ideji da se ona ne može nadići. Znanstvenici su proveli na tisuće pokusa kako bi je precizno izračunali, ali ni u jednom od njih do sada nisu otkrivene čestice koje bi išle brže od brzine svjetlosti.

No eksperiment koji provode dr. Ereditato i njegovi kolege ukazuje na mogućnost da neutrinima to ipak nekako polazi za rukom.

Neutrini se javljaju u nekoliko različitih vrsta, a nedavno je utvrđeno da se mogu mijenjati iz jedne u drugu. Ereditatov tim stvara jednu vrstu, tzv. muone, i šalje ih iz CERN-a u laboratorij u Gran Sassu u Italiji kako bi utvrdio koliko se njih pretvara u drugu vrstu tzv. tau neutrine. Tijekom eksperimenata stručnjaci su uočili da čestice na cilj stižu nekoliko milijardinki sekunde prije nego što bi to učinila svjetlost. No svjesni su da tzv. 'sustavne pogreške' mogu lako dati krive rezultate koji izgledaju kao da ruše postojeća ograničenja i teorije.

'Moj je san da neovisni eksperimenti otkriju istu stvar. Tada bih osjetio olakšanje', rekao je dr. Ereditato. 'No za sada ništa ne tvrdimo, već samo želimo da nam znanstvena zajednica pomogne da shvatimo ovaj ludi rezultat, jer je stvarno lud, a posljedice mogu biti vrlo ozbiljne', rekao je.

Konferencija za tisak

Tijekom konferencije za novinare u CERN-u u petak poslijepodne autori istraživanja predstavili su detalje svoga rada i svoje napore na uklanjanju mogućih pogrešaka u mjerenjima. Istaknuli su kako postoje tri područja u kojima su se greške mogle pojaviti: u mjerenju udaljenosti, u mjerenju vremena leta neutrina, te u preciznom određivanju trenutka u kojem su neutrini stvoreni. Najveći dio presice bio je posvećen prezentaciji tehnika kojima su greške isključene, odnosno kompenzirane. Odgovarajući na pitanja novinara potvrdili su da su isključili mogućnost da su na mjerenja dužine putanje kojom su se kretali neutrini utjecale nepredviđene okolnosti poput promjena temperature za ljetnih mjeseci, okretanja Zemlje ili djelovanja Mjeseca na Zemljinu koru - da bi pogriješili za 60 nanosekundi, udaljenost od akceleratora do detektora morala bi biti manja za 20 metara nego što su precizna mjerenja GPS-om pokazala. Također su obrazložili kako su kompenzirali odstupanja koja su mogla nastati zbog kašnjenja instrumenata i njihovih pojedinih dijelova.

Jedno od važnih pitanja na koje će fizičari svakako morati odgovoriti je i zašto neutrini koje je stvorila eksplozija supernove SN1987A, snimljena u veljači 1987. godine, nisu do Zemlje stigli znatno ranije nego svjetlost. Naime, ako se uvaži mogućnost da su udaljenost od 730 km, koju svjetlost prijeđe za 2,43 milisekunde, prevalili za 60 nanosekundi brže, ispada da se kreću za 1/40000 dio brže od svjetlosti. Prema tom proračunu neutrini su do Zemlje sa zvijezde udaljene 166.912 svjetlosnih godina trebali stići oko četiri godine prije svjetlosti.

Zanimljivo je da su neutrini uistinu stigli nešto prije svjetlosti, međutim, taj je vremenski interval bio puno kraći i upravo dovoljan da pokrije vrijeme koje je bilo neophodno da se svjetlost probije od jezgre zvijezde do njezine površine.

No neki stručnjaci ističu kako postoji mogućnost da se neutrini u CERN-ovu eksperimentu stvaraju na drugačiji način ili da imaju drugačije energije od onih koji su stvoreni u eksplozijama supernova.

Sve ovo znanstvenici će trebati dobro istražiti jer velike tvrdnje trebaju velike dokaze.