Jednog dana u dalekoj budućnosti Zemlji će se dogoditu nešto strašno - progutat će nas vlastito sunce. Ovo će se dogoditi kada zvijezdi ponestane helija i vodika što će uzrokovati povećanjem svjetline sunčeve jezgre. Sunce će u jednom trenu izbombardirati Zemlju tolikom količinom energije da će spaliti oceane, otopiti ono malo leda što već nismo sami otopili i spaliti svu vlagu u atmosferi.

Ako ste zabrinuti, imamo dobru vijest za - neće nas biti nekoliko milijardi godina prije nego što se to uopće dogodi.

Novinar BBC-ja nedavno je pitao Avija Loeba, astronoma s Harvarda, postoji li rješenje za spriječavanje konačnog uništenja ljudske vrste? Loeb je svoje objašnjenje opisao u nedavnom blogu objavljenom na Scientific Americanu te je naglasio da se moramo - preseliti.

Astronom ne želi da ostajemo prikovani za postojeće planete i mjesece - rekao je da bi bilo najbolje ako bi čovječanstvo moglo 'razviti gigantsku strukturu kojom će moći manevrirati na optimalnoj orbitalnoj udaljenosti' od sunčeve smrtonosne energije. Nakon što uspješno koloniziramo obližnji svemir, rekao je Loeb, možemo razviti svoje genetske keopije i 'floru i faunu koja nam je prirasla srcu' kako bismo druge planete ispunili životom.

Nakon što je naveo tehnološke solucije, Loeb je rad završio sa pesimističkom notom, naglasivši da imamo puno veću statističku šansu uništiti sami sebe prije nego što nam to napravi naša rodna zvijezda. Loeb tvrdi da nam je kao vrsti suđeno da napustimo svoj sustav ako želimo preživjeti. Naša vrsta mora 'razmišljati o svemirskim putovanjima iz našeg sunčevog sustava'. Za to će nam, prema njemu, trebati ni manje ni više nego pravi 'umjetni svijet' kojim ćemo putovati između zvijezda i njihovih potencijalno naseljivih planeta - rješenje koje su više puta iskoristili mnogi autori znanstvene fantastike.

Nakon što smo pronašli način putovanja prema drugim planetima i mjesecima, morat ćemo se usredotočti na razmnožavanje, odnosno dupliciranje sebe i drugih vrsta ako ne želimo biti izbrisani. 'Dugoročno rješenje prijetnje našem postojanju je ne držati sva jaja u jednoj košari' napisao je Loeb. Njemu to znači napraviti genetski identične kopije ljudi, biljaka i životinja i slanje istih na druge planete i udaljene zvijezde.

Unatoč svim planovima koji uključuju očuvanje ljudske vrste, Loeb je uvjeren da nećemo biti u blizini kako bismo iskusili uništenje Zemlje uzrokovano sunčevim zrakama. 'Prisiljen sam vjerovati da će naša civilizacija nestati zbog vlastitih grešaka, a ne zbog kozmičkog incidenta. Ovome doprinosi i činjenica da većina do danas pronađenih egzoplaneta koji bi mogli imati život nemaju nikakve naznake da civilizacija tamo uopće postoji - možda su sve napredne civilizacije u konačnici kratkoročne i postoje puno kraće od životnog vijeka većine njima obližnjih zvijezda'.

Što čeka Zemlju?

Loebov koncept svemirske stanice koja ljudsku vrstu spašava od neminovne kozmičke katastrofe možda će nam jednog dana u dalekoj budućnosti pomoći da izbjegnemo sunčevu smrtonosnu energiju. Naša zvijezda preživljava pretvaranjem atoma vodika u helij - svake sekunde spali oko 600 milijuna tona vodika. U jednom trenu jezgra će postati prezasićena helijem te će se smanjiti, ubrzavši unutarnji proces nuklearne fuzije. Rezultat će biti više izbačene energije. Podsjetimo, naše sunce svaku milijardu godina postaje 10 posto svjetlije, što znači da će za milijardu godina ta svjetlina postati previše za naš planet.

Deset postotno povećanje svjetline sunca znači da će za 3.5 milijardi godina sunce svijetliti skoro 40 posto više nego danas te da će svojom toplinom spaliti naš planet. Za oko 4 ili 5 milijardi godina, sunce će potrošiti zadnji atom vodika i početi paliti helij te će se pretvoriti u crvenog diva. Sunčeva atmosfera će se u tom trenu proširiti do marsove orbite te će u tom procesu doslovno progutati Merkur i Veneru. Zemlja, premda možda neće biti progutana, neće pobjeći smrtonosnoj toplini koja će ju pretvoriti u spaljenu i užarenu stijenu - nešto sličnom trenutnoj Veneri.