WikiLeaks otkriva da je u svibnju 2009. američko veleposlanstvo u Kairu prenosilo mišljenje i posebne poruke Hosnija Mubaraka američkoj administraciji u kojima je egipatski predsjednik upozoravao na promašene pokušaje da se SAD bavi 'demokratizacijom' bliskoistočnih zemalja na način na koji je to činio u Iranu koncem sedamdesetih, u Iraku 2003. ili Palestini 2006.
Zapravo, SAD u Egiptu sada ima izvanredno važnu mogućnost da odustane od duge tradicije intervencionizma u zemljama koje smatra strateškim partnerima da bi dopustio prirodni tijek povijesti. Drugim riječima, Washington mora vjerovati da će interesi SAD-a biti bolje zaštićeni tolerirajući revoluciju i nerede nego riskirajući početak građanskog, a onda i međunarodnog rata bezuvjetnom podrškom Hosniju Mubaraku
U pitanju su, naravno, to treba shvatiti, ne samo interesi Amerikanaca da se rat ne rasplamsa - zbog čega je bilo i plaćeno 1,3 milijarde dolara vojne i druge pomoći godišnje Egiptu - već i gospodarski i geopolitički interesi mnogim zemalja.
Promet Sueskim kanalom i naftovodima kroz Egipat samo je dio te priče. U samoj srži problema je važno pitanje trajnog mira, uspostava demokracije, poštivanje ljudskih prava i ekonomski prosperitet siromašnih naroda.
Osim toga, Obama bi, ako bi želio pomoći Mubaraku da opstane, trebao proturječiti samom sebi, zanijekati izvanredno dobar govor kojeg je održao arapskom svijetu upravo u Kairu (lipanj 2009) i dati do znanja da se njegova vanjska politika uopće ne razlikuje od one Georgea W. Busha
Ne uočava se važan detalj: da su egipatski mladići i djevojke najvatrenije pljeskali kada je Obama u Kairu govorio o potrebi demokratizacije društva i podizanju razine zaštite ljudskih i građanskih prava.
Obama sad mora manevrirati u oluji na koju je barem malo utjecaja imao i taj govor egipatskoj mladeži.
Postoje, naravno, i drugi interesi, interesi koji vide pad Mubaraka kao priliku da se uzdignu ekstremne i protuzapadne, pa onda i antisemitske snage.
Možda ćemo rasplet imati skoro. Možda ćemo još čekati mjesecima. Današnji prosvjedi u Egiptu će nam pokazati koliko je u toj zemlji doista jaka opozicija.
Nije naodmet spomenuti da rezultati ankete Pew Instituta govore da 72 posto egipatskih muslimana ne želi na vlasti fundamentaliste i duboko prezire Al Kaidu.
Preostaje nam da pratimo ovaj stimulativni i kreativni nered koji zahvaća arapski svijet. I da svim silama poželimo mir i demokraciju.
