Tako piše Moscow Times, premda vlasti u Rusiji tvrde da upravo one istinski podržavaju mirovni plan Annana za obustavu krvoprolića koje je dosad odnijelo oko 15 tisuća ljudskih života.

No tako ne misli SAD, čija je državna tajnica Hillary Clinton nedavno prilično nediplomatski zaprijetila Rusiji i Kini da će morati 'platiti' zbog podržavanja Asada.

Poznato je da se službena Moskva zajedno s Pekingom protivi međunarodnim sankcijama protiv Asadovog režima i uporno zastupa načelo nemiješanja u unutarnje poslove međunarodno priznatih država. Optužuje SAD i saveznike da su u Libiji već prekršili rezoluciju 1973 UN-ovog Vijeća sigurnosti jer su se direktno svrstali na jednu stranu naoružavajući pobunjenike.

Za to se vrijeme stotinjak svjetskih država u američkoj zoni utjecaja okuplja u grupu Friends of Syria zagovarajući jače sankcije protiv Asada i još više pomoći pobunjenicima. Među Prijateljima Sirije našle su se i Slovenija, Hrvatska te BiH, ali ne i Srbija i Crna Gora.

U ruskom MVP-u tvrde da oni ne podržavaju nužno Asada, već se zalažu za nepristranost umjesto da se regija naoružava i da na kraju pobjednika odabere Washington. Podsjećaju da je Asad već pristao na neke ustupke poput puštanja na slobodu dijela političkih zatvorenika i reformiranja vlade (kozmetičkog, doduše, jer u njoj i dalje navodno sjede režimski ljudi). No pobunjenici su u više navrata odbili pregovarati s Asadom.

S druge strane, i Rusija pokušava sudjelovati u naoružavanju Sirije. Kao višedesetljetni dostavljač oružja dinastiji Al Asadovih, službena Moskva tvrdi da prema ugovoru otprije nekoliko godina mora vratiti Siriji dio oružja koje je bilo u Rusiji na remontu, poput borbenih helikoptera čiji je transport nedavno zaustavljen kod Škotske. U analizama bliskih odnosa Rusije i Sirije često se naglašava da je Damask jedna od rijetkih preostalih utvrda koje u svijetu simboliziraju utjecaj koji je Moskva imala u vremenima Sovjetskog Saveza - velesile u bipolarnom svijetu.

Annan će se u ponedjeljak susresti s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim koji oštro kritizira politiku Washingtona prema muslimanskim zemljama. Tvrdi da SAD u talu sa sunitskom Saudijskom Arabijom kao svojim glavnim regionalnim partnerom već godinama destabilizira tu regiju narušavajući ravnotežu u odnosima sunita i šijita. U Siriji je na vlasti sekularni poredak šijitske manjine, a pobunili su se većinski suniti; kritičari američke politike tvrde da je ta država samo postaja na putu do rušenja vlasti u najvećoj šijitskoj sili – Iranu.

Režim Bašara Al Asada još uvijek relativno kontrolira najveće sirijske gradove (U Damasku se vode ljute borbe po gradskim četvrtima). Pritom svako toliko stignu teško provjerljive informacije o masakrima u gradovima i regijama iz kojih režim uspije protjerati pobunjenike. Primjerice, nakon vijesti o pokolju nad civilima u selu Tremseh, naknadna UN-ova istraga vratila se sa zaključkom da je vjerojatno ipak bila riječ o sukobu slabo naoružanih pobunjenika i Oružanih snaga Sirije.