Presuda Upravnog suda u Zagrebu u korist zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, objavljena na stranicama Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, izazvala je burne reakcije u javnosti. Obrazloženje presude, kojom se poništava odluka Povjerenstva o tome da je Bandić postupio neodgovorno i nesavjesno te je povrijedio načela djelovanja dužnosnika propustivši naložiti gradskim tijelima da dostave traženu dokumentaciju u slučajevima koje je Povjerenstvo istraživalo, nije dobro sjelo ni Josipu Kregaru, profesoru na Pravnom fakultetu u Zagrebu
Ukratko, Povjerenstvo pod predsjedanjem Nataše Novaković u studenom 2018. odlučilo je da je zagrebački gradonačelnik propustio očuvati vlastitu vjerodostojnost, čime je počinio povredu načela djelovanja iz članka 5. st. 1. Zakona o sprječavanju sukoba interesa, za što nije predviđena mogućnost izricanja sankcije.
Povjerenstvo je nastojalo istražiti utemeljenost prijava protiv Milana Bandića u slučajevima mogućeg sukoba interesa oko zakupa poslovnog prostora za rad Mjesnog odbora Havidići te čak 62 službena puta gradonačelnika u Rim u razdoblju od pet godina, pri čemu je upitno jesu li ta putovanja imala službeno opravdanje.
vezane vijesti
Povjerenstvo je u više navrata uzaludno tražilo od gradskih tijela dostavu dokumentacije i slalo požurnice, da bi se na kraju obratilo i samom gradonačelniku, pozivajući ga da naloži postupanje. Od inicijalnog traženja proteklo je više od godinu dana, a Povjerenstvu je dokumentacija dostavljena tek nakon donošenja odluke o pokretanju postupka protiv Bandića.
>>>Povjerenstvo za sukob interesa otkrilo koji im se sve podaci još uvijek uskraćuju
Gradonačelnik se na odluku Povjerenstva žalio Upravnom sudu, a sudac Bojan Bugarin nepravomoćno je presudio da se ta odluka poništava. U obrazloženju se, između ostalog, navodi da Povjerenstvo nije imalo nikakvu zakonsku osnovu da neposredno pozove Bandića da naloži postupanje prema gradskim tijelima. 'Radi se o nedopuštenom miješanju tuženika i o uzurpaciji ovlasti obavljanja poslova tijela regionalne samouprave, vođenih po demokratski i neposredno izabranim dužnosnicima', stoji u presudi, uz dodatak da odgovornost u ovom slučaju može biti isključivo politička.
Sudac Bugarin navodi i da 'postoji bitna razlika u demokratskom legitimitetu, pa Povjerenstvo (kao tek posredno izabrano tijelo) nije ovlašteno supstituirati ili tumačiti demokratski izraženu volju građana', te da je 'prekoračilo i dozvoljenu granicu zadiranja u privatnu sferu izabranog dužnosnika, kao građanina'.
>>>Povjerenstvo o sukobu interesa otvorilo postupak zbog putovanja u Helsinki Vladinim zrakoplovom
Protiv te presude, zasad jedinstvene u ograničavanju ovlasti Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu.
Zamoljen da prokomentira presudu, profesor Josip Kregar za početak napominje da 'i najmanja rupa na rezervoaru omogućava da se voda izlije i da držanje vode u kanti ostane bez smisla'.
'Tako i ovdje – namjerno stvaranje rupe u zakonu dovodi u pitanje zakon u cjelini. Navedena presuda ne vodi računa o tome koji je smisao zakona, niti može svojim gramatičkim tumačenjem stvoriti situaciju u kojoj postaje besmisleno bilo kakvo postupanje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Povjerenstvo za svrhu postupka ima utvrđivanje pouzdanih, vjerodostojnih činjenica. Ako se to onemogući, ako nema suradnje između adresata, dakle onih na koje se zakon odnosi, i Povjerenstva, upitno je što Povjerenstvo može raditi', upozorava Kregar.
>>>Plenković: Ja kao premijer odlučujem tko ide na koje putovanje sa mnom
Ističe da je cijeli sistem zamišljen ne kao gnjavaža dužnosnika, već pomoć u izbjegavanju lažnih optužbi, glasina ili izmišljanja, kakva su česta u političkom životu.
'Onaj koji namjerno uništi takav postupak, dovede u pitanje smisao Povjerenstva, taj svojoj dužnosti radi veliku štetu i ruši povjerenje u izabrane dužnosnike. Dužnosnici moraju svoj posao raditi u javnom, a ne svojem osobnom interesu i postupak kakav je provodilo Povjerenstvo u tome im je bio pomoć, a ne smetnja. Smetnja je bio samo onima koji su imali što skrivati', konstatira profesor.
Problem je, naime, u tome što se ova presuda može koristiti kao presedan za sve moguće slučajeve. 'Tu se radi o tome da sudac sebi uzima pravo uništenja zakona koji je donio zakonodavac, dakle druga grana vlasti. To nije zadatak Upravnog suda', napominje Kregar.
Sudac Bugarin, između ostalog, u presudi se poziva na tzv. nepotpunu odredbu u vidu nepostojanja propisanih sankcija.
'Ma dajte, molim vas. Neka se vrati na fakultet i neka čita knjige o tumačenju propisa. Preporučujem knjigu Lona Fullera 'Morality and Law', u kojoj se već u prvom poglavlju govori o tome da je nemoguće zakonom propisati svaki detalj... Rupa će biti uvijek, ali oni su zaduženi za interpretaciju; ako sve treba pisati u zakonu, onda nam sud ne treba', kazuje Kregar.
Komentirajući da je ovo prva takva presuda, Kregar kaže da to pokazuje kako sud sebe smatra birokratskom institucijom koja radi po vanjskoj zapovijedi, iako bi morao biti 'nezavisna institucija, s obrazovanim, razumnim i mudrim sucima'.
Podsjeća da je po Weberovoj definiciji birokracija najbolji tip organizacije rada prema izvana zadanom zadatku, a u tom smislu upućuje i na knjigu 'Nauka o upravi' Eugena Pusića, osobito na točku 106., što su na fakultetu morali polagati svi današnji suci.
'Tko god je došao u sudstvo, taj je to morao polagati i znati. Ali ovdje nije da se to baš želi znati... Već sam ranije napisao da je neprihvatljivo da se dužnosnici koriste svim sredstvima protiv odluke Povjerenstva jer to je zapravo njihova diverzija prema radu i smislu Povjerenstva. Ono što je zapravo utemeljeno na zadatku etičke prosudbe, iz članka 2. Zakona o sprječavanju sukoba interesa, oni tumače kao da se radi o nekim normama. To su načela, a načela, gospodo, izvolite poštivati. Ne tumačite ih vi, nego Povjerenstvo', poručio je Kregar.
