Trenutno se radi na prvoj fazi: zagrebački Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport pokrenuo je postupak prikupljanja ponuda za izradu projektne dokumentacije tog posla, što će, po prvim procjenama, stajati oko 3,8 milijuna kuna, opet bez PDV-a. U projektnom zadatku traži se rješenje natkrivanja obje tribine čeličnom krovnom konstrukcijom, ali ispitivanje stabilnosti njihove konstrukcije i uređenje prostora u njihovoj unutrašnjosti.

Međutim, od arhitekata se očekuje da ponude i idejno rješenje za istočnu i južnu tribinu, kako bi se jednom u budućnosti i njih obnovilo i konačno sklopilo u jednu logičnu cjelinu.

Ostvari li se ta najava, Maksimir će postati jedan od skupljih stadiona ove veličine u Europi, pogotovo jer se ne radi o novoj izgradnji, nego tek o rekonstrukciji. U zadnjoj - započetoj i nikad dovršenoj - obnovi koja službeno traje još od 1998. godine, po medijskim napisima, uloženo je preko 90 milijuna eura, a unatoč tome Zagreb je u nekoliko relevantnih istraživanja proglašen gradom s jednim od najružnijih stadiona. Usporedbe radi, novi stadioni za 30 do 40 tisuća gledatelja u Njemačkoj i Španjolskoj grade se za 50 do 60 milijuna eura.

Posljednjih godina šminkanja Maksimira također su rađena novcem zagrebačkih poreznih obveznika, ali preko samog kluba koji je bio nositelj radova. Izvršni predsjednik Zdravko Mamić 2011. godine pohvalio se da je uloženo čak deset milijuna eura, no unatoč traženju javnosti, za to nikada nisu predočeni računi. Navijači okupljeni u Bad Blue Boysima iste godine podnijeli su kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu, sumnjajući da je 36 tisuća novih stolica višestruko preplaćeno, i to preko tvrtke povezane s jednim zaposlenikom Dinama, no DORH se do danas nije oglasio.

Unatoč tome, iz zagrebačkog proračuna se svake godine slijevaju milijuni kuna u Dinamovu blagajnu upravo na račun održavanja i obnove gradskog stadiona.

Maksimir je svoje konture počeo dobivati još 1912. godine, kada su livada i kukuruzište pretvoreni u nogometni teren. Do Drugog svjetskog rata napravljene su drvena tribina i atletska staza, a nakon njega započinje nova izgradnja. Godine 1954. izgrađena je zapadna tribina, godinu kasnije sjeverna, 1961. godine istočna, a tek 1969. južna tribina. Stadion je imao kapacitet 64 tisuće gledatelja sve do konca devedesetih, kada je po naredbi Franje Tuđmana i projektu Branka Kincla započela obnova.

Izgrađena je potpuno nova sjeverna i djelomično nova zapadna tribina, srušeno 'stajanje' oko terena, a potpuno uređena loža i VIP etaža sa 718 mjesta. Zlobnici će kazati, jedino ona se i posjećuje...