Sažetak problema jest u tome da flamanski nacionalisti ili konzervativci žele veću autonomiju za svoj dio države što je neprihvatljivo za socijaliste, većinsku stranku u frankofonom dijelu zemlje. Prema BBC-u, ankete govore kako dvije trećine Belgijanaca ipak vjeruju da će se postići dogovor te da u narodu prevladava optimizam. Zemlju, kao što znamo, vodi tehnička, prijelazna vlast.

Naime, prvi put u povijesti Belgije vodeća politička stranka je jedna separatistička stranka, a riječ je o NVA (desničarskoj Neoflamanskoj alijansi) koja je na izborima osvojila 28,2 posto glasova u Flandriji.

Prvi put, također, flamanske stranke traže postizanje dogovora o prijenosu još većih ovlasti na regije, što pretpostavlja dvotrećinsku većinu u parlamentu, i to prije stvaranja nove vlade.

To znači, praktično, za socijaliste, da treba pregovarati o preuređenju belgijske države sa strankom za koju se s pravom smatra da želi nestanak Belgije.

Frankofoni Valonci, koji predstavljaju 40 posto belgijskog stanovništva i 60 posto Flamanaca, strahuju da bi dodatna autonomija koju traže u Flandriji oslabila dvije regije i dovela do raspada Belgije.

Posljednjih godinu dana tekuće poslove u vladi obavlja 'odlazeći' kabinet Iva Leterma koji se, da ne bude nikakve zabune, sasvim dobro snalazi i uspješno vodi Belgiju. Ako tijekom ljeta najjače stranke iz obiju regija ne postignu dogovor, najesen bi mogli biti raspisani novi izbori, uz rizik da razlike u stavovima najvećih političkih protagonista nakon toga budu još veće.