Zaljubljena sam. U Berlin. U ljude koji tamo hodaju ubercool odjeveni, opušteni, otkačeni, lijepi k'o slike, ali ne onako po njujorški, nego nekako prirodnije, spontanije
Barovi, restorančići, koncerti, izložbe ... sve je tako - po mjeri čovjeka. Svi bi se gradovi trebali ugledati na Berlin. Naročito oni koji žele biti urbane metropole.
Ne znam što bih zapravo napisala ... puna sam dojmova. Sjedim svako jutro u Kastanienallee, u Mitteu, u preslatkom baru koji se zove Napoljonska.
Tamo doručkujem ili bruncham - ovisno o tome kakva je bila večer prije ;).
Napoljonska nudi divne omlete, palačinke s karameliziranim kruškama, integralne vafle s domaćim lemon curdom, smoothije (cikla, mrkva ili celer, đumbir, jabuka), kolačiće (najbolji cheesecake ikad), vrhunsku kavu i prirodne čajeve to go
Čak je i voda, koju si točite koliko i kada hoćete svaki dan osvježena grančicama mente ili svježe nasjeckanim limunom. Tako jednostavno, a tako fiino.
Točno ono što Zagrebu nedostaje. I zato guštam dok sve ne isprobam.
Smješteni smo vrata do Napoljonske u stanu otkačenog muzičara iz Švicarske koji se zove Patrice Lambeau i u dnevnom boravku ima originalne orgulje, stare 200 godina obojane u ružičasto! Za dobrodošlicu nam je malo i zasvirao na njima.
Pitam se što susjedi misle o tome, jer zvuče kao one u crkvi (još dobro za zvuk, ali glasnoća je sporna).
Pronašla sam smještaj preko Air bnb-a i preporučujem to i vama ako ste naumili posjetiti ovaj izniman grad. Nije skupo, upoznate lokalce koji vam daju zgodne preporuke za izlaske, hranjenje i kulturno uzdizanje. I još vam sviraju orgulje!
I ne morate unajmiti sobu. Možete i cijeli stan.
Sve u svemu - užitak je biti ovdje i čak razmišljam da se doselim na par mjeseci kako bih nesmetano mogla istražiti, iskusiti mogućnosti koje ovaj grad pruža, a nedostupne su ili nepostojeće u mojem, rodnom Zagrebu.