Bruno Mars je hrlio u susret slavi: nakon što se predstavio javnosti gostujući u hitovima B.O.B.-ja i Travieja McCoya, sa svojim je debitantskim solo-singlom već bio došao nadomak prvog mjesta Billboarda, a usto je i sudjelovao u skladanju jednog od najvećih viralnih hitova jesenje sezone, 'Fuck You' Ceeja Loa Greena. Činilo se da ga ništa ne može zaustaviti - a onda je 19. rujna 2010. uhićen u zahodskim prostorijama Las Vegas Hard Rock Hotela & Casina sa 2,6 grama kokaina.

I, što se zatim dogodilo?

Pa... 'Just the Way You Are' je narednog tjedna došla do prvog mjesta Billboarda i tamo se zadržala cijelih mjesec dana (usporedbe radi, kroz zadnjih šest tjedana je vrhom Billboarda prodefiliralo šest različitih singlova), a ubrzo je postala i velikim globalnim hitom. Marsov debitantski album 'Doo-Wops & Hooligans' startao je na respektabilnom trećem mjestu američke liste najprodavanijih albuma, dok se najnoviji singl 'Grenade' već uspeo do petog mjesta Billboarda.

Ne bi se baš reklo da je skandal s kokainom imao neki vidni utjecaj na njegovu karijernu putanju, ha? U redu, jest da Bruno nije sad neka čisto tinejdžerska zvijezda pa da mu je to moglo sasjeći perspektivnu karijeru, ali isto tako nije ni neki divlji roker (ili Kate Moss) pa da mu dekadencija ide u prilog: njegov imidž je onaj kudravog mladog gospodinčića kojeg bi svaka majka poželjela za zeta, tako da je s te strane pomalo zanimljivo kako je nemili incident gotovo pao u zaborav, kao da se nikada nije ni dogodio.

Showbiz na bijelom

Čitajući po netu komentare tog događaja, nisam baš ni bio dobio dojam da se ekipa nešto posebno zgražala; dominirao je ton sprdnje, proizašle iz nevjerice da si je jedna showbiz-njuška tog kalibra mogla dopustiti takav zajeb ('Pa zar nije dovoljno slavan da ima nekoga tko će to nosati okolo umjesto njega?! LOL')... Što i jest očekivano jer glazbene zvijezde zapravo dosta rijetko bivaju uhvaćene s drogom: u crnim celeb-kronikama uglavnom viđamo ili ocvale veterane (George Michael, Boy George) ili baš teške narko-ruine (Pete Doherty, Amy Winehouse), plus tu i tamo pokojeg lumena što pokuša prošvercati nešto sitno preko ove ili one granice – ali da jedna ni po čemu ekstravagantna pop-zvijezda bude uhvaćena s kokainom u hotelskom toaletu? E, to se već ne viđa svaki dan.

Svejedno, zanimljiva mi je ta generalna blaziranost javnosti koja – naravno – prije svega izvire iz percepcije da su svi u showbizu na bijelom i ne'š ti meni čuda, ali mi se čini i da bi moglo imati i neke veze s time što je po tom pitanju - sve manje ljudi koji bi imali obraza baciti prvi kamen?

Ma što mi mislili o tome, kultura ('kultura') rekreativnog drogiranja je toliko raširena da je sve teže naći ljude ispod, evo recimo, četrdeset godina koji u životu nisu barem probali neku drogu, a kokainu se – prema nalazima Međunarodnog odbora za kontrolu narkotika – kroz zadnjih deset godina cijena na globalnom tržištu praktički prepolovila; skup i dalje jest, ali je i bliži svačijem džepu nego ikad. (A nije ni da ga nema, budući da smo na jednoj od glavnih ruta za šverc koke u zapadnu Europu.)

Sama isprika Brune Marsa djelovala je neozbiljno: ta zar itko može povjerovati da bi se netko tko se, kao, nikada prije toga nije drogirao - šetao okolo sa skoro tri grama kokaina?! Jest da ljudi znaju ispaliti i puno neuvjerljivije nebuloze pred snagama reda i mira, ali ta je isprika, u kombinaciji s kezom na fotki za dosje, djelovala štoviše namigivački neozbiljno: njegovo lice nije uopće odavalo pokajnika, a obijesni smiješak zločestog dečka kao da je upućivao na pouku ('pouku') da nije bed kad se drogiraš, nego kad te uhvate u tome.