Božić, Nova godina i sve ono između, prije i poslije tih datuma uglavnom podrazumijeva ono što se naziva 'druženjem u krugu obitelji' i to je sasvim logično. Preko godine možda nemate vremena za oni koji su vam bliski, ali u to vrijeme, kada se ionako radi manje nego inače, a osim toga je i hladno, pa čovjek prirodno okrenut interijerima i kućnim druženjima obično obnavlja obiteljske odnose ili se barem lijepo svađa i prepire uz bakalar, puricu ili odojka što također može biti obnavljanje obiteljskih odnosa.

No, ima različitih ljudi, ima različitih obitelji i ima različitih odnosa, pa se neki odlučuju Božić dočekati u nekoj birtiji, okruženi neznancima, uz tek jednog ili dvoje prijatelja. Većina je kafića na Badnjak zatvorena, ali zato na Staru godinu rade gotovo svi i još k tome osmišljavaju neke posebne akcije, trude se navabiti što više gostiju i nerijetko naplaćuju upad. Na stranu to što ljudi koji se odlučuju za novogodišnje dočeke u kafićima uglavnom jesu ljudi koji i nače idu u taj kafić (hm, možda je to neka nova, istovremeno vrlo moderna i prilično otužna inačica 'obitelji') i na stranu to što je meni gotovo nezamislivo provoditi u kafićima vrijeme kada ne moram i kada se, barem načelno, čini da ima toliko drugih, boljih, opcija, ali činjenica je da je organizacija dočeka postala pravi posao, nešto od čega vlasnici kafića nerijetko ostvare dobar prihod, a zalomi se i da pogode, da uspiju, pa sve završi uspješno i bez nezadovoljnih.

Iako novogodišnje dočeke ne volim i ne predstavljaju mi baš ništa, dobar dio ljudi im se i dalje veseli. I sve češće čujem da će Novu dočekati u nekom kafiću. Sretno, kažem im obično, bez ikakvog cinizma i pritom ih ne želim podsjećati na sve što bi moglo poći krivo pa zato evo tu i sada, samo vrh ledenog brijega, sačinjen uglavnom od iskustava prijatelja i poznanika koji su neke stare nove godine dočekivali po kojekakvim birtijama.

Hrana

Kada vlasnici ili promotori (o, da, postoji i to zanimanje) birtija reklamiraju svoj novogodišnji događaj obično kažu da je u neku cijenu koju plaćate za ulaz uključena hrana i piće. Dobro, piće se u birtiji podrazumijeva, ali hrana? Što očekivati?

Provedete li negdje četiri, pet ili šest sati u komadu, a dočeci obično jesu maratonski, dobra je prilika da ćete u nekom trenutku poželjeti nešto pojesti. Ili ćete morati nešto pojesti. Pogotovo ako pijete alkohol, a na dočecima svi piju alkohol.

Francuska salata, šunka, odojak, nekoliko vrsta kruha, grah salata, razni kolači, sve ono što vam prvo pada na pamet kada netko spomene novogodišnji obrok i sve ono na što vas je mama naučila odmah možete zaboraviti. Uz malo sreće, grandiozno najavljivana hrana će biti pašteta od tune koju je pripremila gazdina žena, i to u količini dovoljnoj da namiri trojicu najmanje gladnih iz obližnjeg dječjeg vrtića, dva vrlo tanko narezana francuska kruha kupljena još prekjučer i šačica grickalica, onih kod kojih niste sasvim sigurni što jedete, onih koje se kupuju na vreće.

Svakako se najedite prije. Osjetite li se posebno promućurnima, nitko vam ne bi trebao zamjeriti to što se ponijeli sendvič osrednje veličine u unutrašnjem džepu kaputa. Samo nemojte staviti majonezu.

Piće

Znalo se i to događati. Mislim, da u kafiću ponestane pića. Svašta. Pijete, recimo, čitavu večer bijelo vino i poželite novu čašu, a konobar vam lijepo kaže da više nema, ali je zato ostalo crnoga, ima ruma, a možete i kokakolu dobiti ako se baš lijepo nasmiješite.

Nije to previše čest slučaj, zbilja nije, ali zna se dogoditi, ljudi se jednostavno ne pripreme dovoljno. Tu ne možete ništa napraviti, samo se možete nadati da će vas takva situacija zaobići. I nadajte se da ono 'besplatno' s reklamnog plakata doista znači besplatno.

Glazba

Okej, pijete, družite se i zabavljate pa vam glazba možda nije nešto previše važna, ne primjećujete je. Ili ipak?

Zna tu biti svega, čitav dijapazon od kompilacija gazdine kćeri kojoj su u istoj mjeri zanimljivi narodnjaci i hair metal osamdesetih, preko nekog priučenog DJ-a koji iskreno vjeruje da je smiješno i zabavno pustiti 'Hajde da ludujemo' deset puta u istoj večeri sve do odluke da čitavu večer svira radio jer 'oni ionako znaju što je najbolje.'

Ljudi

Vi, zapravo, nemate pojma tko su ti ljudi s kojima ćete se izljubiti u ponoć, ljudi kojima ćete zaželjeti sve najbolje i  s kojima ćete, na tako simboličan način uploviti u novu godinu vaših života. Možda su divni, ali možda i nisu. Možda ne promatraju svijet na isti način na koji vi to činite. Ostaje vam samo nada da su jednako pristojni kao i vi i da će sve proći bez neugodnih scena.

Atmosfera

Često sam čuo da je na dočecima atmosfera u jednom trenutku postala šugava. Kafići su po definiciji maleni prostori, a nakon nekog vremena sva lica ste već vidjeli i odjednom se počnete osjećati kao da ste ušli u ponavljajući ciklus iz kojeg nema bijega, pa sve češće pogledavate na sat da vidite kad će više ta ponoć jer onda se možda nešto promijeni.

Osjetite kako se vrtite u krugu istih razgovora, istih pripitih viceva i uhvatite se kako fiksirate pogledom vrata nadajući se da će ući netko novi, netko tko će zabavu podići na novu razinu što, je li, uopće ne bi trebalo biti previše teško.

Glupo vam je otići jer ste platili upad, a tu su i ona dvojica prijatelja pa čak i ako biste njih mogli ostaviti na cjedilu, ne želite sami sebe ostaviti na cjedilu. I tako stojite, pijete, čekate, obećavate si da nećete idući puta biti tako glupi i shvaćate da je onaj prijatelj koji za svaku Novu ostaje doma i pogleda sezonu neke serije zapravo najpametniji.

Ne preostaje vam ništa drugo nego pojesti nešto, popiti još jedno piće, zaplesati na hit koji je upravo počeo svirati, zagrliti prvu osobu do sebe i tako, veselo, izdržati još malo. Nije svaki dan Nova godina. Srećom.