Nitko ne dvoji oko nužnosti hitne reforme obrazovnog sustava u segmentu nastavnih sati, gdje je Hrvatska na začelju europske ljestvice. Ministar Radovan Fuchs od svog prvog intervjua najavljivao je da će devetogodišnja škola 'svakako doći na red', iako, kako sad stvari stoje, više nije sigurno da će se to uopće dogoditi u njegovom mandatu. Paralelno s produljenjem obavezne škole, periodično se najavljuje i uvođenje cjelodnevne nastave u sve hrvatske škole. Ministar se jesenas pohvalio da je osigurao 'ogroman izvor sredstava za izgradnju škola i dječjih vrtića u cijeloj Hrvatskoj'.

'Reformski proces ide u smjeru da sva djeca idu na cjelodnevnu nastavu, na boravak u školama. On će biti minimalno do 15 sati, a ako lokalna sredina odluči, postoji mogućnost produžetka do 17 sati', kazao je Fuchs početkom školske godine, najavljujući povećanje broja aktivno provedenih sati na nastavi, čime bi se relaksirala nabijena satnica, a djeca dobila veću mogućnost svladavanja gradiva.

U ovom trenutku, međutim, izvjesno je da ni pilot-projekt uvođenja cjelodnevne nastave u 50-ak škola, predstavljen u Saboru u ožujku, iduće školske godine neće zaživjeti. Taj projekt, inače, namjeravala je uvesti bivša ministrica Blaženka Divjak 2021. godine, ali ju je u tome spriječila 'zahvalnica' premijera Andreja Plenkovića na njezinom radu u njegovoj Vladi.

Komentirajući današnju najavu MZO-a o uvođenju devetogodišnje škole, Divjak podsjeća na Strateški okvir za uvođenje cjelodnevne nastave, dokument iz 2020. godine u kojemu se obuhvaća i predškolski odgoj, ali i produljenje obveznog dijela školovanja na barem prve dvije godine srednje škole.

'To je zapravo plan i za povlačenje sredstava i za rad na povećanju broja sati naših učenika u školama, po čemu smo zadnji ne samo u Europskoj uniji, nego i u Europi. Sigurno je da trebamo pojačati rani i predškolski odgoj, a to se ranije jednostavno nije moglo zbog infrastrukture, iako to nije jedini element. To su prije svega ljudi i kurikulumi. Međutim, devetogodišnja osnovna škola, sama po sebi, neće riješiti problem. Ako i uvedemo još jednu godinu po istom modelu, mi ćemo i dalje biti zadnji u Europi', napominje Divjak za tportal.

Tumači da je u Strateškom okviru planirano da se uz cjelodnevnu nastavu, koja bi omogućila bitno duži boravak u školi prvenstveno učenicima razredne nastave, kao i infrastrukturna poboljšanja, od kuhinje nadalje, u reformu uključi i proširenje predškolskog odgoja, kao i uvođenje obavezne prve dvije godine srednje škole.

'To je cjeloviti pristup, koji bi nas povukao prema sredini europske ljestvice. U Hrvatskoj gotovo svi učenici završavaju srednju školu, pa to ne bi bio problem, a obaveza bi osigurala to da svi steknu kvalifikaciju, s obzirom na to da su minimalno dvije godine potrebne za prvu kvalifikaciju, primjerice za pomoćnog vrtlara. Osim toga, država bi bila obvezna na jednak način skrbiti o te prve dvije godine, što znači da bi i učenici srednjih škola dobivali besplatne udžbenike, kao što smo to uveli 2018. za cijelu osnovnu školu. Sve je razrađeno, ali očito dvije godine to nitko nije gledao', primjećuje Divjak.

Trebalo je prethodno razviti kurikulume

Po pitanju najavljene eksperimentalne cjelodnevne nastave, kaže da u MZO-u sad gledaju tek kako 'podići zidove', dok se u dokumentu razrađuju i planiranje kadrova, prekvalifikacija i razmatranje opterećenja nastavnika, izrada eksperimentalnih kurikuluma gdje ishodi učenja ostaju isti, ali bi se više vremena u sklopu škole posvetilo radu s učenicima, kako bi ih se oslobodilo dodatnih instrukcija.

'To je trebalo krenuti 2021., paralelno infrastrukturni i eksperimentalni dio, kako bi se uvidjela provedba u pojedinim školama i županijama. Za to je trebalo prethodno razviti kurikulume. U dokumentu je bio jasno naznačen cilj: doći po broju sati do prosjeka EU-a. Razvijeno je nekoliko modela kako se to može napraviti, sve je već bilo razrađeno sa Svjetskom bankom, a čak su i financije prema tome planirane za fondove', napominje Divjak.

Za devetogodišnje obrazovanje problem je u tome što se ni to ne radi cjelovito, a ako se planira puna provedba od 2024. to bi značilo da bi već sada, a najkasnije najesen, trebala funkcionirati eksperimentalna faza.

'Kad smo mi kretali sa Školom za život u 70 škola, i onda se govorilo da to mora biti savršeno. Ne, u tim eksperimentalnim školama to ne treba biti savršeno; tu se moraju identificirati problemi', kazuje Divjak.

Roditelje će prvenstveno zanimati obrazovni programi za predškolce, kao i to gdje će se uopće takva nastava izvoditi, hoće li djeca ostajati u vrtićima ili će ići u škole. U tom smislu, bivša ministrica upozorava da se unatoč evidentnoj izgradnji novih vrtićkih kapaciteta i dalje suočavamo s nedostatkom kadra.

'Znači, odgajatelja nema. A odgajatelji bi, ujedno, trebali raditi po drugom kurikulumu, za koji nisu osposobljeni. Nema ni kurikuluma. Nastavnici razredne nastave trebali bi dobiti više kompetencije za rad s djecom ranog uzrasta i obrnuto - odgajatelji bi trebali dograditi kompetencije za nastavni proces većeg obima. To se tako može napraviti. Ali ovim tempom... Treba imati jasan plan, reći - 'sad će kurikulumi, sad će ostalo'. Smeta mi što dvije godine sve stoji, onda se nešto najavi, ali bez dokumenta. Morate barem nešto dati. Trebalo je, u najmanju ruku, napraviti update postojećeg dokumenta, napraviti nešto bolje', upućuje bivša ministrica.

Primjećuje da među aktualnim državnim tajnicima u MZO-u nema niti jednog sveučilišnog profesora, nekog tko se dokazao u reformskim procesima i slično. Ipak, dobro je barem to što se sada opet u javnosti razgovara o obrazovanju, jer se u posljednje dvije godine o tome gotovo uopće nije govorilo, osim u kontekstu pandemije.

Manje kruta škola

Inače, prve konkretnije naznake uvođenja devetogodišnjeg obrazovanja u hrvatske škole pojavile su se još 2015. godine, kada je predstavljena Cjelovita kurikularna reforma. Boris Jokić, voditelj ekspertne grupe, tada je najavio da bi prva eksperimentalna generacija koja bi se upisala u prvi razred devetogodišnje škole mogla očekivati za četiri do pet godina. Takva škola, kazao je Jokić, bila bi manje kruta i u prva dva razreda ne bi uopće bilo brojčanog ocjenjivanja učenika.

Tadašnji ministar Vedran Mornar najavljivao je eksperimentalnu provedbu 2018./ 2019., nakon čega je trebala uslijediti puna provedba. 'To su napravile manje više sve zemlje. Hrvatska je zemlja u kojoj se praktički najkasnije ide u školu od gotovo svih europskih zemalja i mi moramo ići u tom smjeru', rekao je Mornar.

Mornarov nasljednik Predrag Šostar planirao je devetogodišnje obrazovanje u Strateškom planu MZO-a za razdoblje 2016.-2018. godine, a ta reformska mjera trebala je osigurati 'produljenje trajanja cjelokupnog predtercijarnog odgoja i obrazovanja, te povećanje konkurentnosti hrvatskog društva i gospodarstva'.