Istaknuo je to na konferenciji Bug Future Show znanstvenik, psiholog i ravnatelj Instituta za društvena istraživanja Boris Jokić, na kojoj je održao prezentaciju pod nazivom 'Final countdown – odbrojava li obrazovni sustav svoje zadnje dane?'. Osvrnuo se na izazove koje dostupnost umjetne inteligencije postavlja pred službeni sustav obrazovanja te ponudio odgovor na pitanje imaju li škole i fakulteti budućnost.

Jokić je istaknuo da se zbog umjetne inteligencije i digitalnih tehnologija mijenjaju veze, obiteljski odnosi, socijalni kontakti, seksualnost, privatni prostor, fizička aktivnost, rad, pa tako i obrazovanje, i to na radikalno.

'Sve to događa se uz društvenu polarizaciju i pad povjerenja u društvo. Zapitat ćete se jesmo li kao civilizacija korak od propasti ili idemo prema zlatnim vremenima? Odbrojava li svjetsko obrazovanje, pa tako i naše, svoje posljednje dane? Obrazovanje je ljudska nada, ono za što svatko kaže da može poboljšati život ljudi.

Povijest pokazuje da je ta nada i podbacila, no podbacila je i umjetna inteligencija. Primjerice, robotika i umjetna inteligencija trebale su donijeti štošta, a sad se pitamo – gdje su ti automobili koji lete, gdje je levitirajuća kuća, gdje je lijek za bolest koji su nekad najavljivali', istaknuo je Jokić.

Postavljajući u interakciji s publikom pitanje može li postojeći obrazovni sustav odgovoriti na izazove budućnosti, ustvrdio je: 'Potrebno je radikalno promijeniti sustav odgoja i obrazovanja. Postojeći model je vrlo jednostavan, linearan, a obuhvaća namjerno učenje, visoku razinu samoregulacije, predmetnu usmjerenost, vrednovanje naučenog, fiksnu lokaciju, zadano vrijeme. Takav model u vrijeme umjetne inteligencije nema šanse'.

Njegov je institut proveo istraživanje s više od 40.000 djece, a rezultati su pokazali da ona danas više od tri sata provode pred ekranima, i to izvan škole i obaveza. Njihovo korištenje s jedne je strane kvalitetno utjecalo na njih pa tako mnogi smatraju da su zahvaljujući digitalnim tehnologijama informiraniji o zbivanjima u svijetu i Hrvatskoj, a mnogi imaju i kvalitetne prijateljske odnose.

S druge strane tehnologije su loše utjecale na učenje, kvalitetu slobodnog vremena, a ponajviše na fizičko i mentalno zdravlje djece. 'Korisnika digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije je puno, no premalo je stvaratelja. Tek ispod deset posto u pojedinoj generaciji', ustvrdio je Jokić. Naglasio je i da obrazovni sustav nije pokazao kako kritički i kvalitetno koristiti digitalnu tehnologiju i ponuđeni sadržaj, pa ni kako sve to umjereno koristiti.

'Treba li odustati od digitalnog? Nipošto. Škola danas mora dovesti učenike do situacije da ta mlada osoba može riješiti problem i donijeti odluku. Moramo razvijati inovativnost i kreativnost – kako učiti, kako komunicirati, surađivati, biti informacijski i digitalno pismeni, u komunikaciji, u suradnji. Odgoj i obrazovanje zasnovani na intenzivnijem ljudskom kontaktu postaju još važniji.

Škola će morati biti fleksibilnija, manje ovisna o vremenu i lokaciji. Digitalna tehnologija može omogućiti odgoj i obrazovanje prilagođene nečijem razvojnom stadiju, kao dopuna situacijskom učenju, uz praćenje razvoja viših kognitivnih procesa. Ako dobro posložimo obrazovanje, velika je šansa da pobjeđujemo – promjena obrazovnog sustava uz razvoj digitalne tehnologije može biti ključ i odgovor na sve izazove budućnosti. Trebamo biti hrabri i otvoreni', poručio je Jokić.

Na pitanje iz publike o mentalnom zdravlju djece nakon lockdowna, ustvrdio je da velik broj njih ima problema što se tiče psihičkog i mentalnog zdravlja, posebice djevojke i žene, a to se očituje u povećanju anksioznih i depresivnih simptoma, pa i samoozljeđivanja kod djece.

'Društvo bi trebalo pojačati psihosocijalnu i psihozdravstvenu podršku djeci i radnicima', poručio je Jokić i dodao da hrvatskim političarima 'ne smijemo dozvoliti da u Hrvatskoj dominira diskurs prošlosti, već da kao društvo kroz odgoj i obrazovanje napredujemo'.