Premda danas u svijetu ne manjka načina i sredstava za obaranje drona, postavljanje osam sačmarica na daljinski upravljanu kupolu jedan je od neobičnijih pristupa. Upravo to donosi Livet, daljinski upravljana oružana stanica u borbu protiv bespilotnih zrakoplovnih sustava koja kombinirajući niz talijanskih Benellijevih sačmarica s praćenjem cilja i daljinskim upravljanjem oružjem pomoću umjetne inteligencije.
Razvijen suradnjom Beretta Defense Technologies i talijanske tehnološke tvrtke Dualee, sustav Livet je osmišljen kako bi se riješio jedan od najznačajnijih izazova s kojima se suočavaju moderne vojske, a radi se o malim i jeftinim dronovima koji mogu predstavljati nesrazmjernu prijetnju mnogo vrijednijoj vojnoj opremi i kritičnoj infrastrukturi, a prije svega, osoblju.
Kako javlja portal The War Zone, sustav je nedavno završio demonstraciju u Danskoj pred tamošnjim oružanim snagama, pokazujući svoje sposobnosti i ističući rastući interes za kinetička rješenja problema malih dronova.
Ključna komponenta Liveta je njegova konfiguracija s osam pušaka koja se nadovezuje na Benellijev koncept Drone Guardian, predstavljen 2024. godine, pretvarajući pristup protudronova temeljen na sačmarici u konfiguraciji s više oružja na daljinu. Njegov razvoj također odražava širu evoluciju bespilotne tehnologije od ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, gdje su relativno jeftini dronovi pokazali svoju sposobnost ugrožavanja oklopnih vozila, topništva, logističkih mreža i druge imovine visoke vrijednosti.
Temeljni koncept je relativno jednostavan. Male dronove izuzetno je teško pogoditi konvencionalnom vatrom iz pušaka ili mitraljeza, posebno kada se brzo kreću ili nepredvidivo manevriraju. Stoga raspored projektila sačmarice povećava područje koje pokriva svaki hitac, s time da programabilno streljivo u zraku dodaje još jednu dimenziju, omogućujući da se koristan teret projektila rasprši na odabranoj udaljenosti od cilja.
Rješenje za tešku ekonomsku jednadžbu
Valja istaknuti da upotreba sačmarica protiv malih dronova općenito dobiva znatnu pozornost jer vojske traže pristupačne i učinkovite načine suzbijanja širenja ovakvih jeftinih ciljeva. Iako se sačmarice tradicionalno povezuju s borbom na vrlo bliskoj udaljenosti, iste karakteristike koje ih čine sposobnima za lov na ptice čine ih zanimljivom opcijom za borbu protiv malih, relativno sporo pokretnih zračnih ciljeva.
Međutim, Livet uzima ovaj koncept i znatno ga poboljšava. Umjesto oslanjanja na jednu sačmaricu, objedinjuje osam vrsta oružja na daljinski upravljanoj platformi. Ovaj raspored nudi veći kapacitete streljiva i redundanciju, a potencijalno omogućuje sustavu da se nosi s više dolaznih prijetnji i ima puno veću vjerojatnost rušenja pojedinačnih prijetnji.
Drugi važan element je mogućnost okretljivosti streljačke kupole. Njezin sustav temeljen na umjetnoj inteligenciji dizajniran je za otkrivanje, prepoznavanje i automatsko praćenje malih zračnih prijetnji, odnosno procesom praćenja cilja i poravnanja cijevi dok operater nadzire borbeni angažman. Prema navodima proizvođača, sustav istovremeno može pratiti do pet ciljeva. Isto tako, sustav se može integrirati s vanjskim radiofrekventnim i radarskim senzorima, što mu omogućuje primanje informacija o cilju i orijentaciju prema potencijalnim prijetnjama otkrivenim negdje drugdje.
Integracija senzora je posebno važna budući da je sustav za borbu protiv dronova učinkovit samo onoliko koliko je učinkovit u otkrivanju i lociranju prijetnje. Kombiniranje vanjskih senzora s automatiziranim praćenjem trebalo bi omogućiti Livetu da funkcionira kao dio šire slojevite arhitekture protuzračne obrane, a ne kao izolirana oružana stanica. Ipak, unatoč mogućnostima automatiziranog praćenja, konačna odluka o angažmanu ostaje na ljudskom operateru.
Vojni analitičari podsjećaju kako širenje malih dronova stvara ne samo novu vrstu prijetnje, već i tešku ekonomsku jednadžbu za vojsku. Korištenje skupih projektila za poraz jeftinih bespilotnih letjelica često je neodrživo, posebno prilikom obrane od ponovljenih ili velikih napada. Sustavi temeljeni na topovima nude potencijalno ekonomičniju kinetičku alternativu, iako njihova učinkovitost uvelike ovisi o dometu detekcije, geometriji angažmana, performansama streljiva i prirodi nadolazeće prijetnje.
Terminalni sloj obrane
Što se tiče sustava za suzbijanje dronova na bazi sačmarica, njihova operativna korisnost ograničena je vrlo kratkim dometima djelovanja. Ovo nije rješenje osmišljeno za suočavanje s većim bespilotnim letjelicama, dronovima s fiksnim krilima ili prijetnjama koje djeluju na srednjim visinama. Njegove ciljane mete su prvenstveno mikro i mini bespilotne letjelice, posebno mali kvadkopteri i FPV dronovi koji se približavaju u neposrednoj blizini zaštićene imovine.
Francuska vojska, koja je naručila osnovni M4 Drone Guardian, identificirala je približno 50 metara kao optimalni učinkoviti domet za primjenu protiv dronova s pomoću sačmarica, dok je navela maksimalni domet do 100 metara. Međutim, to je znatno ograničenije u usporedbi s onim što tradicionalno puščano streljivo može postići.
Ovo sustave bazirane na sačmaricama čvrsto stavlja u kratkodometni, terminalni sloj obrane protiv bespilotnih letjelica. Oni su najrelevantniji kada je dron već prodro kroz druge obrambene slojeve i približava se trupama, vozilima, instalacijama ili drugim zaštićenim objektima. Na tim udaljenostima, čak i relativno jeftino oružje može pružiti korisnu posljednju liniju obrane, posebno kada su konvencionalne elektroničke protumjere neučinkovite. To je pak stvarnost koja je više puta dokazana na bojnom polju u Ukrajini.
Također postoje važne razlike između angažmana s lebdećim izviđačkim ili kvadrokopterom koji ispušta bombe i presretanja brzog FPV drona. Veličina mete, brzina, kut prilaza i dostupno vrijeme reakcije imaju značajan utjecaj na vjerojatnost uspješnog angažmana. Korištenje programabilnog streljiva u zraku može poboljšati mogućnost angažmana, ali ne uklanja temeljna ograničenja nametnuta dometom i manevarskim sposobnostima mete.
Livet nije prvi pokušaj korištenja više cijevi ili više topova za borbu protiv malih dronova. Koncept privlači interes i drugdje, iako se pristupi znatno razlikuju. U Ukrajini su obje zaraćene strane eksperimentirale s improviziranim nizovima više cijevi montiranim na vozila namijenjenima za upotrebu protiv dronova na malom dometu. Namjenski dizajnirani primjeri korištenja sačmarica uključuju turski Drone Kalkanı koji montira dvije cijevi kalibra 12 na daljinski upravljanu kupolu. U međuvremenu, Edge Group sa sjedištem u Estoniji integrirao je četverostruku sačmaricu na daljinski upravljanu oružanu stanicu, montiranu na ukrajinsko bespilotno kopneno vozilo. Vjeruje se kako bi nosači na vozilima, s posadom i bez nje, također mogli biti opcija za Livet.
Kad je riječ o Livetu, postavljanje osam sačmarica na daljinski upravljanu kupolu povećava dostupnu vatrenu moć i kapacitet streljiva, ali to bitno ne mijenja osnovna ograničenja samog oružja. Umjesto toga, Livet treba shvatiti kao specijalizirani sustav posljednje crte obrane, koji potencijalno nadopunjuje tradicionalnije, dalje dosegnute topničke sustave, elektroničko ratovanje, presretače dronova i kinetičke sustave protuzračne obrane većeg dometa. S druge strane, u područjima s nižom prijetnjom, Livet bi mogao pružiti neovisnu pokrivenost od dolaznih dronova.