Već u prvih pola godine u Hrvatskoj su registrirana 1232 opasna psa, čime se ta brojka približila podatku o ukupnom broju pasa iz kategorije 'opasan' evidentiranih tijekom cijele prošle godine. Na žalost, porastom broja opasnih pasa rastu i podaci o ozlijeđenim ljudima i životinjama, o čemu svjedoče i posljednje vijesti sa splitskog i zadarskog područja
Zabrinjavajuća serija napada pasa na ljude i životinje koja se u Dalmaciji dogodila prošle nedjelje, nastavljena je tijekom tjedna, pa je aktualizirano pitanje jesu li tome uzrok samo 'pasje vrućine' ili iza svega stoji tek ljudska svijest i savjest, odnosno izostanak istih.
Doista, mnogo je razloga da nekom psu 'pukne film' u glavi i odluči se na napad, no upućeni tvrde da je krivac uvijek jedan, a to je vlasnik. 'Onaj koji je zapravo opasan je čovjek koji je psa odgojio tako da bude opasan za okolinu, i tu leži korijen problema, a ne u određenoj pasmini', tvrde u Udruzi Prijatelji životinja.
Navodeći definiciju opasnog psa, podsjećaju na Pravilnik o opasnim psima u kojem stoji kako 'opasan pas može biti bilo koja jedinka te vrste, podrijetlom od bilo koje pasmine koja je, ničim izazvana, napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili ga usmrtila, odnosno koja se uzgaja i/ili dresira za borbe pasa ili je zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom'.
U dopuni te definicije navode se i posebne pasmine koje se, bez obzira na to jesu li ili nisu napale ljude ili druge životinje, tretiraju kao opasne, a to su, kako navode Prijatelji životinja, terijeri tipa bull – stafordski bull terijer, američki stafordski terijer, bull terijer i mini bull terijer, te njihovi križanci, jer se u borbama pasa koriste znatno češće od svih ostalih pasmina.
Iz Uprave veterinarstva koja djeluje pri Ministarstvu poljoprivrede ukazuju da se u Upisniku cijepljenja protiv bjesnoće – Lysacan vodi i evidencija o opasnim psima koja pokazuje kako su samo ove godine registrirana 1232 takva psa. Prethodne godine bilo ih je 1477, u 2010. ukupno 1574, tijekom 2009. evidentirano je 1705, a prije četiri godine čak 2171 opasan pas.
'Činjenicu da je pas opasan, osim za pse pasmine terijera tipa bull koji ne potječu iz kontroliranog uzgoja, utvrđuje veterinarski inspektor po podnesenoj prijavi o ničim izazvanom napadu na čovjeka, odnosno drugog psa, s nanesenim tjelesnim ozljedama ili usmrćenjem', pojašnjavaju iz Uprave veterinarstva.
Prijatelji životinja, pak, napominju da 'vlasnik psa koji je životinju uredno registrirao, čipirao i kastrirao pokazuje odgovornost prema držanju životinje te samim time smanjuje mogućnost da će njegov pas uopće ući u skupinu opasnih pasa'.
No veći je problem, kako navode, što 'većina pasa koji zaista jesu ili mogu postati opasni nije ni u kakvom registru, jer ih se uzgaja na crno te prodaje za organizirane borbe'.
'Problem nisu skrbnici koji su udomili pse i brinu se prikladno o njima, bez obzira na to o kojoj se pasmini radi. Glavni problem je uzgoj pasa za borbe, organiziranje borbi pasa te huškanje pasa i poticanje na agresivnost', kažu Prijatelji životinja.
Po njima, 'problem nikada nije u psu', nego u ljudima. Stoga apeliraju na 'ozbiljno sankcioniranje ljudi koji tjeraju pse na agresiju, koji ih uzgajaju za ilegalne borbe, pri čemu nikakvi registri i nadzori neće pomoći'.
'Postoje jedino opasni ljudi koji manipuliraju životima pasa, a ne opasne pasmine. Problem je, dakle, u neodgovornim i opasnim vlasnicima koji su nabavili životinje od raznih štancera iz nekontroliranog i ilegalnog uzgoja i uvoza. Ti psi imali su nesreću da ih dopadne psihički nestabilna, nasilna osoba koja u pravilu takvom psu ne osigura ni veterinarsku pomoć', ukazuju na još jednu dimenziju problema Prijatelji životinja.
Veterinarske službe ukazuju i na obveze vlasnika opasnih pasa, posebno kad su mikročipiranje i kastracija u pitanju, ali i uvjete u kojima se takva životinja može držati i na koji način izvoditi na javne površine ('jedino s brnjicom i na povodcu'). Propisana su i pravila provjere stupnja socijalizacije, no za psa koji je čovjeku ili drugom psu nanio teške ozljede ili ga usmrtio, ishod je jedan – smrt
'Kada pas napadne čovjeka ili drugog psa, po proceduri ide na promatranje čiji je cilj utvrditi stanje psa: je li opasan ili nije. Ako je došlo do teških ozljeda ili smrtnog ishoda, pas se usmrćuje. Vlasnik takvog psa može platiti kaznu ako pas nije čipiran ili cijepljen, ali to je u pravilu sve. Ništa ga ne sprječava da za mjesec-dva nabavi novog psa. Za ljudske pogreške kažnjava se psa, a ne čovjeka koji je uništio zdravlje i život toga psa', ogorčeni su Prijatelji životinja.
