S obzirom na niz nepotpunih i netočnih informacija objavljenih u spomenutom tekstu potrebno je objaviti tekst odgovora na objavljenu informaciju sukladno čl. 56. i 57. Zakona o medijima.

Tekst odgovora:

Slijedom navoda u tekstu tportala, i ranije Vam upućenog odgovora iz DORH-a, ponovno naglašavamo kako Mladen Bajić nikada nije bio na čelu Vojnog tužiteljstva u Splitu već je tu dužnost obnašala druga osoba a Mladen Bajić je obnašao dužnost jednog od zamjenika vojnog tužitelja u Vojnom tužiteljstvu u Splitu, dok su na područjima Šibenika, Zadra i Dubrovnika dužnost zamjenika vojnog tužitelja obnašale druge osobe. Sukladno tome, Mladen Bajić kao zamjenik vojnog tužitelja u vojnom tužiteljstvu u Splitu nije nikada bio obaviješten o zbivanjima u Vojnom zatvoru Kuline niti mu je sporni dokument koji ste objavili bio dostavljen.
Osim toga, za predmete kaznenih djela ratnih zločina u kojima nije otkriven počinitelj nisu nikada bila nadležna vojna tužiteljstva već Županijska državna odvjetništva, svako za područje svoje mjesne nadležnosti.

Slijedom tog istog odgovora, Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku koje je kao nadležno državno odvjetništvo postupalo u predmetu ratnih zločina u vojnom zatvoru Kuline za koji ste pitali, odgovara da je u svojim evidencijama utvrdilo kako je u posjedu spornog dokumenta kojeg ste objavili. Taj dokument je međutim, koji nosi datum 10. lipnja 1992., Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku dostavila anonimna osoba i to u travnju 1999. godine, dok isti Vojna policija nikada nije dostavila službeno ni Vojnom tužiteljstvu, ni Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku niti Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, a u kojem je, ovom posljednje navedenom, Mladen Bajić radio kao jedan od zamjenika nakon ukidanja vojnih tužiteljstava. To uostalom proizlazi i iz samog dokumenta koji je upućen Kriminalističkoj službi 72. bojne Vojne policije, kao i cjelokupnog sadržaja dokumenta.

Ujedno, pažljivim pogledom na sporni dokument vidljivo je kako isti ne sadrži osnovne elemente službenog dokumenta, pa tako ni oznaku broja službene evidencije Vojne policije ni pečat Vojne policije.

Neovisno o tome, izvidima koje je provodilo Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku i druga nadležna tijela u predmetu Kulina, kako kroz ranije razdoblje od saznanja za moguće počinjene zločina, tako posebno u posljednje vrijeme kroz suradnju i provjeru informacija i saznanja temeljem potpisanog Sporazuma o suradnji Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Tužiteljstva za ratne zločine Srbije, obuhvaćene su i osobe koje se spominju u spornom dokumentu. Istima je utvrđeno da ove osobne nisu zlostavljane u Vojnom zatvoru Kuline pa tako i da Marko Mađar nije ubijen.

Kriminalističko istraživanje i posebno izvidi, provođenje kojih je omogućeno tek potpisivanjem navedenog sporazuma, rezultirali su podnošenjem istražnog zahtjeva od strane Županijskog državnog odvjetništva u Splitu budući da je Županijski sud u Splitu pa tako i Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, kao jedan od četiri zakonom predviđena suda za vođenje postupaka za predmete ratnih zločina, određen za vođenje ovog konkretnog postupka.

Ovome dodajemo kako od sedam osoba navedenih u spornom dokumentu kojeg ste objavili i za koje Vaši sugovornici tvrde da ih je Mladen Bajić kao zamjenik vojnog tužitelja optužio „unatoč činjenici da je znao da su nevini, zatvoreni i mučeni“, prema evidencijama Vojnog tužiteljstva u Splitu protiv njih petero nikada nije vođen postupak niti je bila podignuta optužnica. Dvije osobe od navedenih sedam, nakon provedene istrage pokrenute 12. lipnja 1992. temeljem kaznene prijave i priloga Vojne policije Šibenik i iskaza Petra Novakovića ispitanog 10. lipnja 1992. pred istražnim sucem Vojnog suda u Splitu, bile su optužene 11. rujna 1992. zbog kaznenog djela oružane pobune. Protiv njih je 12. studenog 1992. obustavljen postupak i to primjenom Zakona o oprostu koji je stupio na snagu 25. rujna 1992. odnosno nakon što je optužnica već bila podignuta.

Spisom protiv ovih i više drugih optuženika zbog kaznenog djela oružane pobune, među kojima su i dvije osobe iz spornog dokumenta, bio je zadužen i na njemu je radio jedan od tadašnjih zamjenika Vojnog tužitelja u Vojnom tužiteljstvu u Splitu Mladen Bajić.

Međutim, uvidom i u taj spis je utvrđeno kako sporni dokument nikada nije dostavljen Vojnom tužiteljstvu u Splitu pa se zaista, opet, postavlja pitanje tko je, kada i zašto sastavio dokument kojeg ste objavili.

Slijedom svih činjenica navedenih u ovom odgovoru na objavljenu informaciju razvidno je da Mladen Bajić nije šutio, ignorirao i zataškavao zločine u Kulinama te kako niti novinar a niti njegovi sugovornici ne raspolažu točnim podacima i informacijama čime su postupili suprotno načelu da javnost ima pravo na točnu i provjerenu informaciju.