Iako je za ovakvu nesreću predviđena kazna zatvora od tri do deset godina, sudsko vijeće izreklo mu je kaznu ispod minimuma zbog izrazito olakotnih okolnosti. Kažu kako je Mačešić sve priznao, pokajao se, kako je obiteljski čovjek i kako trpi zdravstvene posljedice pogođen onim što je učinio.

Iako je Državno odvjetništvo tražilo kaznu od pet godina, sutkinja mu je dosudila kaznu od tek dvije godine zatvora, godinu dana manje od minimalne predviđene kazne za to kazneno djelo.
Odvjetnik obitelj Smiljanić pojasnio nam je kako kazna može biti maksimalno godinu dana manja od najniže predviđene. Sutkinja je to iskoristila. Upozorava kako od tog minimuma nije odstupila dva, tri mjeseca, već je iskoristila apsolutno sve mogućnosti za smanjivanje kazne.
230262,224959,209656,203084
35 prometnih prekršaja, a nema otegotnih okolnosti?!

Sud je, kaže Miljenić, smatrao kako nema nijedne otegotne okolnosti iako su Mačešiću ranije evidentirana 35 prometna prekršaja: od vožnje u pijanom stanju, prebrze vožnje, vožnje bez vozačke dozvole, vožnje neregistriranog automobila… Unatoč tome, u prekršajnoj osuđivanosti su mu tek dva prometna prekršaja. Miljević dodaje da, prema Zakonu, sud mora uzeti u obzir sve dosadašnje prekršaje bez obzira na to je li se na okrivljenika primjenjivala rehabilitacija, tj. brisanje ranijih podataka o prekršajima.

Dijagnosticirani psihički poremećaji, ali tek nakon nesreće

Jedini dokaz koji je obrana ponudila je vještačenje neuropsihijatra koji je posvjedočio kako je Mačešić ima psihičke tegobe, da jako teško podnosi situaciju. No, Miljenić upozorava kako to ne može biti olakotna okolnost jer je Mačešić nije imao psihičke probleme za vrijeme počinjenja.

Naglašava kako vještak također nije mogao razlučiti je su li Matešićevi problemi proistekli iz grižnje savjesti ili iz činjenice da su mu nakon nesreće reducirane životne aktivnosti.

Mačešić to teško podnosi, a tko pita roditelje poginuloga kako im je?

Sud sve to smatra naročito izraženom olakotnom okolnosti te je tijekom izricanja presude sutkinja dodala da je okrivljenik obiteljski čovjek. A tko se brine za obitelj Siniše Smiljanića čiji je život naprasno prekinut u 22. godini? Miljenić kaže kako je Sinišin otac od sinove smrti propao, smršavio i da se svi jako teško nose s tragedijom.

Tim više što je Siniša bio uzoran mladić, bavio se sportom, bio je skroman… Miljenić kaže kako je te kobne ljetne večeri oko 22 sata otišao na jednu proslavu rođendana te je stradao na putu kući nešto iz dva sata ujutro. U krvi nije imao alkohola.

'Taj dečko je bio bez mana, tko se sa 22 godine potpuno trijezan vraća s proslave rođendana? I onda netko dođe njegovim roditeljima i kaže im da im je sin mrtav jer je na njega naletio čovjek koji vozi sa 1,89 promila alkohola. To je sredina pijanog stanja. Usto prolazi kroz crveno svjetlo, što su dva najgora prometna prekršaja', kaže odvjetnik.

Kako zastupa obitelj, mogućnost žalbe ima samo Državno odvjetništvo, koje je stranka u postupku. Hoće li se žaliti na ovu sramotnu presudu, još nije poznato.

Koliko vrijedi ljudski život?!

'Olakotne okolnosti koje je sutkinja navela su sramotne. Mene čudi da jedna takva institucija nema unutarnju kontrolu rada sudaca', kaže Nebojša Čelica, predsjednik Udruge obitelji stradalih u prometu.

Pita se što to znači da je netko obiteljski čovjek te ima li zbog toga pravo nekoga usmrtiti. Naglašava kako, ne samo da je ubio mladića, već je i uništio jednu obitelj. A upravo Čelica najbolje zna kako se Smiljanićevi roditelji osjećaju jer je život njegove 29-godišnje kćeri Jasmine 2007. godine na pješačkom prijelazu u Zagrebu prekinuo Marko Leko koji je osuđen tek na uvjetnu kaznu. Čelice su tada sumnjale kako je Leko korumpirao suce kao što i obitelj Smiljanić misli za Mačešića, koji je suvlasnik lanca trgovina s igračkama One2play.

'Mi smo samo sjene, naš život je život bez života. Suci to ne uzimaju u obzir. Mačešiću se sudilo za Sinišinu smrt, a za činjenicu da je uništio cijelu obitelj neće dobiti ni dana zatvora', iskren je Čelica.
Slučaj presude za smrt njegove kćeri još je gori od Matešićevog. Naime, sin tajkuna osuđen je na tri godine uvjetno, dok je sudsko vijeće koje mu je izreklo presudu u istom sastavu na godinu dana uvjetne kazne osudilo osobe koje su iz mora izvadile četiri kilograma prstaca.

'Koliko onda vrijedi ljudski život, život moje kćeri?' pita se s pravom Čelica.

U zatvoru završe samo oni koji su bili alkoholizirani

Upozorava na lošu sudsku praksu u Hrvatskoj kada su u pitanju prometne nesreće s najtežim posljedicama. Kaže kako u zatvoru završe samo oni vozači koji su pijani za volanom nekoga usmrtili ili mu nanijeli teške ozljede. Ako alkohol nije bio u igri, u većini slučajeva slijedi tek uvjetna kazna. Čelica ne isključuje da bi uvjetnu kaznu mogao dobiti i Igor Loborec, koji je ovog tjedna na zagrebačkim Sveticama usmrtio oca i sina Puljić.

Smatra kako se državne institucije moraju početi baviti problemom sigurnosti na cestama. Kritizira premijera Milanovića koji se u Vladi osvrnuo na tragediju na Sveticama, no nije učinio ništa. 'Njegova riječ ne znači ništa, time se moraju baviti ministri prometa, pravosuđa, zdravlja, znanosti i obrazovanja i unutarnjih poslova. Treba osnovati vijeće, savjet ili koordinaciju za sigurnost cestovnog prometa', dodaje Čelica.

Upire prstom i na lokalne političare jer smatra kako je najveća uloga u preventivi zapravo na lokalnoj zajednici jer za stanje u prometu nije odgovorna samo policija.