Armenski premijer Nikol Pašinjan također je rekao da će Armenci iz Karabaha najvjerojatnije napustiti svoje domove te da ih je Armenija spremna primiti nakon vojnog poraza od Azerbajdžana prošli tjedan.

Armenci Gorskog Karabaha, međunarodno priznatog kao dijela Azerbajdžana s većinski armenskim stanovništvom, morali su prihvatiti azerbajdžanske uvjete za prekid vatre 20. rujna nakon uspješne vojne akcije svojih istočnih susjeda. Baku tvrdi da će jamčiti prava i integrirati Armence, no oni ističu da strahuju od represije.

'Naši ljudi ne žele živjeti u Azerbajdžanu. Devedeset devet cijelih devet njih želi napustiti naše povijesne teritorije', rekao je David Babajan, savjetnik Samvela Šahramanjana, predsjednika samoproglašene republike Artsakh, kako Armenci zovu Gorski Karabah.

'Sudbina našeg jadnog naroda će ostati zapisana u povijesti kao sramota za armenski narod i za cijeli civilizirani svijet', dodao je Babajan. 'Oni odgovorni za naše sudbine će jednog dana morati odgovarati pred Bogom za svoje grijehe', zaključio je.

Armenski čelnici Karabaha priopćili su da će sve one koji su ostali bez domova radi azerbajdžanske vojne operacije te one koji žele otići u Armeniju ruski mirotvorci otpratiti u Armeniju.

Reutersovi novinari u blizini sela Kornidzor i armenske granice izvještavaju o brojnim vozilima nakrcanim stvarima kako prelaze u Armeniju. Još uvijek se ne zna kad će najveći dio stanovništva proći kroz Lačinski teritorij koji spaja Karabah s Armenijom.

Masovni egzodus

U obraćanju svom narodu armenski premijer, kojeg je oporba sada pozvala da podnese ostavku, rekao je kako je humanitarna pomoć stigla u Karabah no da i dalje postoji opasnost od etničkog čišćenja.

'Ako se ne osiguraju primjereni uvjeti za Armence Gorskog Karabaha kako bi živjeli u svojim domovima i nema učinkovitih mehanizama zaštite protiv etničkog čišćenja, raste vjerojatnost da će Armenci Gorskog Karabaha vidjeti egzil iz svoje domovine kao jedini način da spase svoj život i identitet', rekao je Pašinjan.

Masovni egzodus promijenio bi delikatnu ravnotežu moći na južnom Kavkazu, regiji važnoj za transport plina i nafte u kojoj se Rusija, SAD, Turska i Iran bore za utjecaj.