Na 33 stranice izvještaja povjerenik Nils Muižnieks opsežno govori o problemima s kojima se u Hrvatskoj susreću prvenstveno žrtve rata, nacionalne manjine, azilanti i imigranti te novinari. Informacije o stanju ljudskih prava dobio je od raznih državnih institucija, prvenstveno Državnog odvjetništva i vladinih tijela, Ureda pučke pravobraniteljice te u razgovoru s tada istaknutim državnim dužnosnicima, poput potpredsjednika Vlade Bože Petrova i raznih ministara, poput Mire Kovača, Ante Šprlje i Zlatka Hasanbegovića, zatim zamjenika ministra unutarnjih poslova Davora Blaževića i zamjenika ministrice socijalne politike Ante Babića te predstavnika Ministarstva uprave i Vladina ureda za ljudska prava i nacionalne manjine. Razgovarao je i s glavnim državnim odvjetnikom Dinkom Cvitanom, pučkom pravobraniteljicom Lorom Vidović, predstavnicima medija, nevladinih i manjinskih organizacija. Posjetio je i Porin – prihvatilište za tražitelje azila i Ježevo – prihvatni centar za imigrante.

Tranzicijska pravda za žrtve rata: Hitno rješavanje sudbine nestalih

Kao prioritete hrvatske politike i pravosuđa naveo je rješavanje zaostale ratne prtljage: veći angažman i suradnju sa susjedima u cilju što bržeg rješavanja sudbine nestalih osoba. Navode se službeni podaci iz svibnja, prema kojima je Hrvatska tragala za 1.999 osoba nestalih u ratu, među kojima su posmrtni ostaci 426 osoba ubijenih u ratu. U razgovoru za tportal povjerenik je istaknuo kako će bez suradnje u regiji sudbina nestalih ostati možda zauvijek nepoznata njihovim obiteljima. Inače je kritiziran pristup državnih tijela prema obiteljima odnosno službenici nisu previše obzirni kad prikupljaju podatke o njihovim nestalim članovima. Ističe se važnost pravosudne suradnje Hrvatske i bivših ex-Yu država u rješavanju problema nestalih osoba i procesuiranju nekažnjenih ratnih zločina.

Upozorava se hrvatsko pravosuđe da treba istražiti ratne zločine za koje se sumnjiče osobe amnestirane od kaznenog progona Zakonom o općem oprostu iz 1996. godine. UN-ov odbor protiv mučenja (CAT) izrazio je zabrinutost da su među 22.326 aboliranih osoba i pojedinci koje se povezuje sa sudjelovanjima u mučenjima tijekom rata u Hrvatskoj. Podsjeća se na važnost rješavanja problema srpskih povratnika u ostvarenju njihovih imovinskih i stambenih prava. Neprimjerenom je ocijenjena praksa suđenja za ratne zločine u odsutnosti.

Materijalno obeštećenje žena – žrtava seksualnog nasilja u ratu

Kao pozitivan pomak ocijenjeno je donošenje zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u vrijeme agresije na Hrvatsku 2015. Iako s mnogo godina zakašnjenja, silovanim ženama priznato je da su žrtve ratnog zločina. No neće sve žrtve seksualnog nasilja u ratu imati pravo na obeštećenje jer - kako se navodi u izvješću povjerenika Muižnieksa – zakon ima dva velika nedostatka. U njemu je preusko definirano seksualno nasilje te nisu pobrojani svi oblici koje UN priznaje kao ratni zločin. Na reparaciju nemaju pravo ni žene koje su silovali pripadnici vojnih skupina iz drugih država ili izvan Hrvatske. Prema podacima povjerenika, najmanje pet slučajeva koje su sudovi odbili obeštetiti odnosili su se na žene koje su silovali pripadnici srpskih paravojnih postrojbi na teritoriju Republike Srpske ili BiH. Da bi se obeštetilo takve žrtve, nužan je dogovor Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. Koliko je žena dosad obeštećeno novčanom naknadom? Podaci nevladinih udruga upućenih u ovu tematiku kažu da je do svibnja 2016. godine podneseno 146 zahtjeva za obeštećenjem. Od 90 zahtjeva koji su razmotreni, 76 ih je ocijenjeno utemeljenima, 13 je odbačeno, a u jednom slučaju prekinut je proces odlučivanja. Oko 6,98 milijuna kuna, odnosno više od 900.000 eura država je isplatila na račune zlostavljanih žena kao oblik ratne reparacije. Povjerenik ističe da bi sličan zakon trebalo donijeti za obeštećenje svih civilnih žrtava rata. Pozdravljena je nakana Ministarstva pravosuđa da pripremi nacrt zakona o pravima civilnih žrtava rata.

Zaštita prava nacionalnih manjina i zločin iz mržnje

Povjerenik je pozvao Hrvatsku da u potpunosti provodi Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Kao važno manjinsko pravo naveo je upotrebu jezika i pisma pripadnika srpskog naroda i podsjetio na incidente i osporavanje prava na dvojezične ploče u Vukovaru.

Kad su manjine u pitanju, posebno su u teškom položaju Romi – apatridi, osobe bez državljanstva, a time i bez osobnih dokumenata. Dakle, za državu nevidljivi, a time u nemogućnosti ostvariti bilo koje građansko pravo i socijalnu uslugu.

Kao velik problem istaknuti su zločini iz mržnje, kojima naročito pridonosi neprimjeren javni diskurs opterećen govorom mržnje i nacionalnim diskvalifikacijama. Broj procesuiranih i istraženih slučajeva zločina iz mržnje upućuje na zaključak da u Hrvatskoj još nije zaživjela svijest o nužnosti suzbijanja ovakve vrste kaznenih djela koja su teška kršenja ljudskih prava. Povjerenik iznosi službene podatke koji govore da je 2014. godine bilo 11 neriješenih slučajeva zločina iz mržnje iz prethodnih godina i 10 novoregistriranih. Također je bilo šest presuda za zločin iz mržnje, a tri su osobe oslobođene optužbi. Iste godine osam je registriranih slučajeva javnog poticanja na mržnju i nasilje prema LGBT osobama na internetu. Od toga su tri osobe osuđene, a jedna je dobila uvjetnu zatvorsku kaznu. Prošle godine bilo je devet neriješenih slučajeva zločina iz mržnje iz prijašnjih godina i osam novih. Sedam presuda za zločin iz mržnje je doneseno dok je jedan slučaj odbačen. Kad je u pitanju govor mržnje, lani su zabilježena tri slučaja. Sedam počinitelja tog zločina je osuđeno na uvjetne zatvorske kazne. Najčešće žrtve ovih kaznenih djela pripadnici su nacionalnih i seksualnih manjina.

Imigrantska kriza kao velik izazov za Hrvatsku: Od tranzicijske zemlje postaje destinacija

Kad je u pitanju imigrantska i azilantska problematika, Hrvatska je pohvaljena zbog dosadašnjeg humanog pristupa te spremnosti sudjelovanja u europskom programu solidarnog zbrinjavanja izbjeglica. Međutim, kao problematične točke hrvatskog tretmana imigranata istaknuti su propisi koji kriminaliziraju građane zbog eventualne pomoći ilegalnim imigrantima, ali i praksa naplaćivanja troškova transporta i smještaja imigrantima kojima Hrvatska odbije azil. Upozoreno je da su pred Hrvatskom novi izazovi izbjegličke tematike, koji stižu s imigrantima koje trebamo zbrinuti sukladno programu relokacije i dablinskim pravilima. Hrvatska će tako iz tranzitne zemlje postati destinacija. Stoga se nadležnima u državi sugerira da budu spremni na integracijske procese kako bi se što bezbolnije prebrodile jezične barijere. Nužno je imigrantima riješiti statusna pitanja (boravak, državljanstvo, dozvola za rad), educirati suce oko prava azilanata, osigurati obrazovanje za djecu i još cijeli niz aktivnosti radi što uspješnije integracije u hrvatsko društvo.

S tim u vezi istaknuta je važnost osiguranje sredstava za jačanje instrumenata pravne pomoći socijalno i društveno ugroženim skupinama građana (siromašni, manjine i azilanti).

Koloplet medijskih problema

Tijekom svog boravka u Hrvatskoj povjerenik Muižnieks je prikupio podatke o svim problemima na hrvatskom medijskom prostoru: nasilje (verbalno i fizičko) kojem su izloženi novinari, a njihovi napadači ostaju neotkriveni i/ili nekažnjeni; cenzura koja posebno brine kad je u javnim medijima; govor mržnje i neprofesionalizam, a sukladno tome polarizacija medijskog prostora; loš socijalni i radni status novinara, odnosno male plaće, nesigurna radna mjesta i neograničeno radno vrijeme.

Od vlasti se očekuje da otkrije i procesuira počinitelje kaznenih djela na štetu novinara. Pobrojani su poimence novinari koji su bili izloženi fizičkom nasilju ili prijetnjama. Napad na novinare, smatra povjerenik, napad je na demokraciju. Novoj Vladi se sugerira da dekriminalizira klevetu kao prijetnju slobodnom novinarstvu, da se suzdrži od političkog utjecaja na javne medije (prvenstveno HRT) i ne miješa se u rad regulativnog medijskog tijela Vijeća odnosno Agencije za elektroničke medije. Kao negativan primjer pritiska naveden je slučaj Mirjane Rakić, kojoj je ulica poslala prijeteću poruku nakon sankcija Z1 televiziji zbog govora mržnje. Uslijed svih tih nepovoljnih uvjeta Hrvatska je 2016. pala s 54. na 63. mjesto prema indeksu svjetske slobode medija, što govori o silaznoj putanji medijskih sloboda.

Izražava se i žaljenje zbog ukidanja potpore neprofitnim medijima jer značajno doprinose pluralizmu i podizanju demokratskih standarda društva.