Uređaj je instaliran u pogrebnoj tvrtki Anderson-McQueen u St. Petersburgu na Floridi, a koristit će se po prvi puta idućih tjedana. Tvrtka Resomation Ltd. izrazila je nadu da će uskoro uslijediti instaliranje drugih jedinica u SAD-u, Kanadi i Europi.

Proizvođač tvrdi da proces proizvodi trećinu manje stakleničkih plinova od kremiranja, koristi sedminu energije i omogućuje potpuno odvajanje zubnih amalgama za sigurno odlaganje.

Živa iz amalgama koja isparava u krematorijima kriva je za do 16 posto žive u zraku u Velikoj Britaniji, a brojni krematoriji u Velikoj Britaniji sada ugrađuju filtere za živu kako bi zadovoljili ciljeve smanjenja emisije.

''Resomation' je razvijen kao odgovor na rastuću javnu brigu za okoliš. On nudi treći izbor koji djeluje', izjavio je osnivač tvrtke Sandy Sullivan za BBC News.

'Resomator' može rastvoriti tkiva u tijelu za manje od tri sata, kažu njegovi autori, a potom se kosti uklanjaju iz uređaja i procesuiraju u istom stroju koji se koristi za drobljenje fragmenata kostiju kod kremiranja i njihovo pretvaranje u prah. Svi metali, uključujući živu, umjetne zglobove i implantate se izdvajaju.

Florida je jedna od sedam američkih saveznih država koja je odobrila tehnologiju 'alkalne hidrolize' pokojnika. Sustav djeluje tako da se tijelo potapa u otopinu vode i kalijeva hidroksida, koja se potom pod tlakom do 10 atmosfera zagrijava na temperaturu od 180C, dva i pol do tri sata.

Tkiva se rastope i tekućina se izlije u gradsku kanalizaciju. Sullivan, biokemičar po zanimanju, kaže kako su testovi pokazali da je otpadna voda u procesu sterilna i ne sadrži DNK, te ne predstavlja rizik za okoliš.

Alkalna hidroliza korištena je u prošlosti za uklanjanje biološkog otpada i uginulih životinja na farmama.

Druga 'zelena' alternativa kremiranju je postupak suhog zamrzavanja koji je razvila švedska biologinja Susanne Wiigh-Masak, a nazvala ga je 'Promession' i patentirala 1999.

Proces uključuje potpuno automatizirani stroj, u koji mrtvački kovčeg ulazi na jednoj strani, tijelo se vadi unutar stroja i zamrzava s tekućim dušikom. Tijelo se potom vibrira dok se ne raspadne na komade, koji se suše i dalje drobe, te prolaze kroz filtere koji uklanjaju metale, uključujući amalgam.

Ostaci se potom automatski pohranjuju u biorazgradivi kovčeg za plitki ukop.

Wiigh-Masak je kazala da je dizajn dovršen, nađen je proizvođač a četiri lokacije u Švedskoj predviđene su za izgradnju objekata. Po njezinim je riječima 60 zemalja svijeta pokazalo interes za tu tehnologiju.