Tekst se temelji na zabilješkama generala Phillippea Rondota, vrhunskog tajnog agenta francuske vlade i formalno visokopozicioniranog časnika u ministarstvu obrane, otkriva Večernji list. Navodno su francuske tajne službe održavale bliske kontakte s Hrvatskom i pomagale joj od druge polovice 1991. Rondot u svom izvješću francuskoj vladi u svibnju 2005. piše da je DGSE tajno pomagao 'hrvatskim specijalnim snagama', a ta je pomoć trajala sve do 2000.

Navodni se kako su francuski obavještajci održavali vezu s Gotovinom u Zagrebu i Zadru, a da je jedan njihov obavještajac izravno pratio 'Oluju'.

Najzanimljiviji dio priče odnosi se na razdoblje Gotovinina bijega do uhićenja, a Rondot piše da je 2003. u Dubrovniku razgovarao s hrvatskim izvorima.

U njegovim izvješćima stoji: 'Gotovina se neće predati... to je u našem interesu.' La Liberation piše da je Francuzima bilo u interesu da Gotovina ostane na slobodi jer su strahovali da bi on mogao razotkriti oblike pomoći koje je DGSE pružao HV-u. Stoga je tadašnja ministrica obrane (sada pravosuđa) Michelle Alliot-Marie rekla Rondotu da 'namjerava pregovarati za Gotovininu slobodu, koju bi platila drugim traženim kriminalcem'.

Carla del Ponte, tadašnja glavna haška tužiteljica, nije, međutim, htjela odustati od progona Gotovine.

Francuski obavještajac Rondot, vrlo blizak Gotovini, u svom izvješću navodi da je 'Gotovina sam rekao da nikada neće otkriti vezu između sebe i francuskih obavještajnih službi'. Gotovinina obrana nema namjere komentirati tekst La Liberationa. Tijekom suđenja javnost nije primijetila veći angažman Francuske na strani obrane Gotovine, što je bilo iznenađujuće s obzirom na to da je Gotovina i francuski državljanin.