Djelatnici ruske sigurnosne službe FSB (negdašnjeg KGB-a) u Volgogradskoj oblasti (negdašnji Staljingrad) zapanjili su javnost serijom kratkih crtanih filmova koji potiču malu djecu da se uključe u borbu protiv terorizma i drugih društvenih prijetnji
U FSB-u ponosno ističu da je pet filmića od 30-ak sekundi njihov autentični doprinos crtanoj umjetnosti: animacija i scenarij nisu djelo profesionalnih crtača, sve su napravili FSB-ovci sami.
Ciljana publika su petogodišnjaci, no nesumnjivo će poruku primiti i oni stariji. Teme su sljedeće: prijava 'stričeka' koji ima pištolj, prijava torbe koja leži na javnom mjestu bez vlasnika, poslušnost pred organima reda na masovnim skupovima ('glupi dečko' se izgubio), kazna za klinca koji je slao lažne dojave o bombi te prijava otvorenih vanjskih vrata u podrumima zgrada (jedino u posljednjem filmu glavni lik nije dječačić, nego odrasli muškarac).
Crtiće odlikuju jednostavni rimovani stihovi, i to u formi koja podsjeća na sovjetske pjesmice, a jedna od njih čak je parafraza stihova velikog pjesnika revolucije, Vladimira Majakovskog. Pritom su ovijeni neočekivanim, na momente morbidnim crnim humorom. Mali dečko vidio nepoznatu torbu na ulici, uzeo je doma, 'torba je tika-takala, nećemo reći što se s dečkom dogodilo'. Zatim gledamo starijeg klinca koji je u istoj situaciji odmah znao koji broj treba nazvati, a zatim je 'čekao i nikome se približiti torbi sat vremena nije dao'. I ovaj je stih shvaćen kao sprdnja s policijom, s obzirom na to da joj je trebalo sat vremena da dođe na mjesto.
Reakcije na vijest o kreativnosti 'čekista' očekivano su suprotstavljene. Mnoge će to podsjetiti na vremena boljševičke i staljinističke strahovlade, kada je građane do bezumlja terorizirala tajna policija NKVD. Sama riječ dojava podsjeća na doušnike u narodu koji su pridonosili tzv. čistkama, u kojima je smrtno stradavalo i preko milijun ljudi godišnje. To je stvorilo atmosferu sveopćeg nepovjerenja u bližnje koje se protegnulo na buduća desetljeća. U školama je tada bio aktualan mit o Pavliku Morozovu, dječaku koji je 'kao pravi komunist' prijavio roditelje jer su skrivali žito za kolhoz te ih time osudio na gulag, pa su ga zbog toga umlatili 'nenapredni' gnjevni suseljani.
Protivnici FSB-ovih crtića pitaju se zašto bi uopće dječju psihu već od predškolske dobi trebalo maltretirati pištoljima i dojavama, kad im je i sama riječ 'dojava' još previše apstraktna.
Animirani klipovi iz strukture koju i danas zovu 'čekistima' trebali bi se pokazivati na lokalnim televizijama, ali i u javnim autobusima te na reklamnim ekranima.
