“Korijeni ovog sukoba su prije stotinjak i više godina, kad je počelo intenzivnije naseljavanje Židova. Prvi val njihova naseljavanja počeo je negdje 1905., a imigracija se nakon Prvog svjetskog rata pojačala. Potom dolazi do međusobnog nasilja u kojem su stradavali Arapi i Židovi. No pravi sukobi nastaju 1948., kad se pokušalo kreirati dvije države, Izrael i Palestinu, na što Arapi nisu pristali. Kad je Izrael proglašen 14. svibnja 1948., susjedne arapske države odmah su napale i u jednogodišnjem ratu se Izrael obranio pa proglasio svoj teritorij. Arapsko stanovništvo ili je bilo prognano ili je izbjeglo, što je bila velika tragedija za palestinske izbjeglice, koja traje i danas”, rekao je Goldstein u N1 Newsnightu.

Dodao je da oni i u petoj generaciji gaje želju za povratkom u domovinu, što je poprilično nerealno.

Negdje početkom 60-ih iz gotovo svih arapskih zemalja kompletno židovsko stanovništvo je prognano. Samo u Iranu je ostala jedna židovska zajednica, drugdje nitko ili gotovo nitko. Novi dom pronašli su u Izraelu ili Francuskoj. U prva četiri rata Egipat je bio glavna sila u napadima na Izrael, ali nakon Jomkipurskog rata 1973. kreće u pomirenje s Izraelom. Zatim Jordan priznaje Izrael. Ovo što se sad događa je direktna posljedica činjenice da su četiri arapske zemlje priznale Izrael, a u narednih 20 dana to bi trebala učiniti i Saudijska Arabija”, kaže povjesničar i nastavlja:

“Glavni razlog ovog napada je upravo ta odluka Saudijske Arabije. Drugih razloga nije bilo jer se Izrael liberalizirao posljednjih dvadesetak godina. Izdaju se radne dozvole Hamasovim pripadnicima, koji su ih podmuklo iskoristili.”

Moderni svijet se ne susreće s tom vrstom ratovanja jer Hamas, tvrdi Goldstein, koristi civile kao živi štit.

“Toranj Palestina je srušen i ljudi koji su živjeli u njemu nisu ni znali da ga Hamas koristi za svoje svrhe. Tako funkcionira Hamas. Ako je istina da je ubijeno 500 djece, za to je kriv Hamas. Oni ih žrtvuju. U školama su im oblačili pojaseve s bombama, no to se pokazalo kontraproduktivno. To je Hamas.”

Arapske zemlje ne vole Hamas, zato ne dobiva podršku iz njih.

“Destabilizacija nikome od njih ne odgovara pa Hamas doživljavaju kao prijetnju. Mnogi prešutno čekaju da Izrael na ovaj ili onaj način svrši s Hamasom. Ne vjerujem da će se to dogoditi, ali će Hamas iz ovoga izaći temeljito rastrojen. Izrael je zaprijetio da će ga uništiti i “sravniti ga sa zemljom”. Sumnjam da će se s Gazom to dogoditi. Ljudi tamo zaslužuju bolji život, koji s Hamasom ne mogu imati. Bez njega, mislim da ga mogu imati.”

Sve što se događa teško je gledati crno-bijelo.

“Bliski istok je uistinu slojevit. Ova palestinska tragedija, koja traje desetljeća, jednim je dijelom rezultat manipulacije arapskih režima prema Palestincima, kojima se reklo da će Izrael biti poražen, no to se nije dogodilo.”

Europa je dom mnogih muslimana, koji ne promatraju neutralno sve što se događa.

“Oni koji su došli trbuhom za kruhom pomogli su u podizanju Europe, ali manji dio druge, treće ili četvrte generacije doseljenika osjeća se odbačeno i marginalizirano, pa čine zaokret prema radikalizmu. Problem je to koji imaju Britanci, Francuzi, Nijemci i druge zapadne demokracije. Nose se s njima na ovakav ili onakav način. Trude se, ali teško je reći koliko je to dugoročno uspješno”, zaključio je Goldstein.