Bio je to ne samo moj vapaj, nego još nekoliko stotina posjetitelja koji su prošlog tjedna ugledali Muzej ulične umjetnosti u Vlaškoj 87 u Zagrebu. Nakon što su nam se oči raspale od ljepote, uslijedila je čagica i čavrljanje o tome koji potencijal ima ovaj prostor kroz udrugu Centralna jedinica.
udrugu Centralna jedinica
Izgradnja kompleksa u Vlaškoj 87 datira u 1862.g. kada je financiran novcem iz zaklade biskupa Maksimilijana Vrhovca i od svog otvorenja do 1988. g. djelovao je, pod raznim režimima, upravo kao vojna bolnica. Funkciju gubi 1988.godine, kad je u Dubravi otvorena Vojna bolnica. Posljednjih 13 godina ovaj je objekt egzistira u neizvjesnosti, a niti jedna vlast nije mu našla adekvatnu namjenu. Budući da je ova klasicistička zgrada i zaštićeno kulturno dobro, a njen se status ne rješava, činila se dobrom idejom organizatorima MUU-a (neprofitna udruga građana Centralna jedinica) da ju barem donekle stave u funkciju. Ovom su prilikom uređeni hodnici i zidovi dva kata lijevog krila zgrade.
Više od 40 umjetnika iz Hrvatske, Italije, Španjolske, Francuske, Bugarske, Srbije i Bosne i Hercegovine, nakon mjesec dana neprestanog rada, kroz zidno crtanje i prostorne intervencije, starim i olinjalim zidovima stare bolnice udahnuli su život u obliku raznih murala, tematskih soba i 'oltara'.
Moneyless (IT), Tellas (IT), Ciredz (IT), Harsa (ESP), Debza (FR), Salome (FR), Boris Pramatarov (BG), Sergej Vutuc (HRV), Sretan Bor (HRV), Pekmezmed (HRV), Ninja Tiger (HRV), Vanja Trobić (HRV), Paprat (HRV), Ivana Pipal (HRV), Cho Cho (HRV), Tifani Rubi (HRV), Miron Milić (HRV), Stipan Tadić (HRV), Auks One (HRV), Ugruv Smek (HRV), Dunja Janković (HRV), Vedran Kolac (HRV), Davor Sanvincenti (HRV), Esh (BiH), D.L.T. (SRB), EmaEmaEma (SRB), TV Doily (SRB), Fuck Toys (SRB), Weedzor (SRB), Fat Kid Benny (SRB), Linch (SRB), Blind Tape Quartets (SRB), Biskoteka (SRB).
Pričekala sam nekoliko dana da se dojmovi, s malo je reći genijalnog otvaranja, slegnu kako bi pročaskala s Ivanom Vukšić, direktoricom MUUzej-a.
MK: Iako je na otvaranju bila hrpa ljudi, mnogi ipak nisu uspjeli doći i vidjeti genijalnu stvar koju ste napravili. Kada planirate ponovo otvoriti MUUzej za javnost?
Ivana: Nažalost nismo bili u mogućnosti osigurati sredstva potrebna za angažman osobe koja bi čuvala prostor i vodila posjetioce, a zgrada nije sigurna pa je ovako bilo jedino moguće. Ipak nije samo riječ u novcu. Mjesec dana rada za samo par sati otvorenja dio je našeg koncepta koji podcrtava nestalnost ulične umjetnosti.
MK: Kako to da ste ovaj put odabrali interijer za razliku od prijašnjih izdanja MUU-a?
Ivana: Od prvog projekta nam je to bila želja, ali trebalo je vremena da stvari sazriju. Mislim da je prvenstveno bilo važno zavladati ulicama da bi se širu javnost educiralo o tome što je ulična umjetnost. Također unutar europske mreže urbanih festivala koja je oformljena ekskluzivno ove godine oko programa Recover the Streets u kojem sudjeluju pet gradova Zaragoza, Cologne, Besancon, Toulouse i Zagreb raspravljali smo o tome kako bi se kreativna energija trebala fokusirati na neko ne-mjesto ili napušteno mjesto koje bi se kroz taj umjetnički eksperiment oživilo. Tražili smo napuštenu gradsku lokaciju gdje još ništa nije rađeno i stara napuštena bolnica je ispala savršena. Prvenstveno jer je tako lijepa, tako devastirana i u centru grada, a većina ljudi za nju ni ne zna. Uz puno muke ipak nam je uspjelo useliti se.
MK: Reakcije su sjajne. S kim sam god pričala na otvaranju, svatko je imao sličan komentar: Ovo treba staviti u funkciju - umjetnička kolona, klub, radionice, ateljei, štagod. Kakva je perspektiva nekadašnje vojne bolnice u Vlaškoj 87?
Ivana: Ideja ima puno. Problem je što je zgrada u jako lošem stanju. Nema instalacija, ni struje, ni vode. Potrebna je jako velika investicija da se kuća ponovno dovede u funkciju. Za tako veliku investiciju trebali bismo zgradu dobiti na korištenje barem deset godina kako bi to ulaganje uopće bilo moguće. Grad ima svoje planove koji uključuju selidbu nekoliko srednjih škola u zgradu. Mislim da se nas tretira samo kao privremeni projekt. Ukoliko ih ne uspijemo razuvjeriti, onda se iduće godine može očekivati uređenje ostatka zgrade, ali i nešto više od toga, nešto dugotrajnije, sa još većim utjecajem na zajednicu, na žalost ne.
MK: Trenutačno se u prostorijama snima film. O kakvom je filmu riječ?
Ivana: Snima se u onoj uličnoj zgradi i dvorištu. Nije teško za pretpostaviti. Hrvati su još uvije u 91'. HV, tenkovi, kalašnjikovi, maskirno i šašava moda.
MK: Je li vam se nakon otvaranja i pravog medijskog boom-a javio netko iz gradskog poglavarstva i što su rekli?
Ivana: Ne. HAHAHAHA. Mi smo ih obavijestili o genijalnom otvorenju. Predat ćemo izvještaj sa fotkama i videom kojeg zaršavamo pa ćemo ponovno sjesti za stol da pričamo o budućnosti Vlaške 87.
Kad već oni koji bi trebali znati, ne znaju i(ili) ne žele, barem ga prepustite onima koji znaju i žele! Dok gradske glavešine odlučuju o budućnosti Vlaške 87, pogledajte fotografije s otvaranja MUUzeja.
