Da vas je netko prekjučer pitao kako se zove makedonski premijer, biste li znali odgovor? Sigurno da ne – bio je to Emil Dimitriev, kukavičje jaje Nikole Gruevskog kojega je u fotelju šefa vlade podmetnuo prije skoro godinu i pol, kad ga je na to Pržinskim sporazumom natjerala međunarodna zajednica. Ista je prethodno godinama žmirila na vrišteće optužbe (i bjelodane dokaze) za korupciju, kriminal i težak oblik autokratske vladavine, dokle god su je Gruevski i ekipa, pod zaštitom ekstremno konzervativnog krila europskih pučana, mogli hraniti ustupcima na međunarodnom planu poput stopiranja izbjegličkog vala.

Unatoč godinama krize i nestabilnosti te gubitka priključka euroatlantskim integracijama, VMRO-DPMNE osvojio je najviše glasova na parlamentarnim izborima u prosincu 2016. Učinili su to reciklirajući strategiju 'zavadi pa vladaj' – patriotske glasače prepadali su strahom od 'albanizacije' zemlje, iako su albanskim strankama u postizbornim pregovorima obećavali još veće ustupke od svojih protivnika. Nakon što su od stranaca dobili jasan signal da takav trik više ne može proći, dojučerašnji partneri Gruevskog iz albanskog bloka okrenuli su se protiv njega. Tada je Gruevski iskoristio drugu marionetsku polugu – predsjednika Đorđa Ivanova – kako bi maksimalno otegnuo primopredaju vlasti, paralelno potpirujući vatru međunacionalnog sukoba koja je kulminirala jezivim neredima u parlamentu 27. travnja. 

Slike krvavih glava novoizabranih zastupnika bile su kap koja je prelila čašu, pa je novi specijalac State Departmenta za regiju Brian Hoyt Yee dotrčao u Skoplje. Ivanov ga više nije mogao ignorirati i pod žestokim pritiskom dao je mandat Zoranu Zaevu te njegovoj šarolikoj koaliciji, s čak 25 ministara, od čega 10 bez resora. Gruevski se pomirio s privremenom hibernacijom u oporbi, no do posljednjeg dana ponašao se kao mesija, obilazeći gradilišta i hraneći simpatizere recikliranim bajkama o ekonomskom procvatu zemlje. I dok njegovi protivnici neumjereno slave, baš poput većeg dijela Hrvata nakon pada Ive Sanadera, pokušat ćemo proanalizirati najveće izazove koji čekaju novu makedonsku vladu te moguće kapacitete da odgovori na njih.

Policija i pravosuđe – rak-rane makedonske države

Jedan od glavnih uzroka zbog kojih je međunarodna zajednica snažno zagovarala promjenu vlasti bilo je uporno opstruiranje rada Specijalnog javnog tužiteljstva, institucije koja je trebala donijeti pravosudni rasplet afere s prisluškivanim razgovorima koji su ogolili koruptivnu prirodu vlade Nikole Gruevskog. U prvim govorima nakon sklapanja nove koalicije izabrani premijer Zoran Zaev naglašavao je da će učiniti sve da tužiteljstvo, čiji mandat je pred istekom, nastavi raditi i dovede do kraja sve slučajeve. No Gruevski i VMRO-DPMNE kroz dugogodišnju su vladavinu temeljito premrežili policijski i pravosudni sustav te do savršenstva razradili mrežu proceduralnih stupica koje su spremni potegnuti kako bi izbjegli odgovornost. Stoga je najteži zadatak nove vlasti demontiranje policijskog i pravosudnog aparata bez upadanja u zamku revanšizma te osiguravanje potpune neovisnosti sudstva, što uključuje provedbu nekoliko istraga pokrenutih protiv samog premijera Zaeva. A budući da su ti poslovi povjereni kratkotrajnom ministru policije Oliveru Spasovskom, koji to nije uspio tijekom svog kratkotrajnog mandata u 'pržinskoj vladi', te novom ministru pravosuđa Bilenu Salijiju, potpuno nepoznatom političaru iz redova DUI-ja koji je donedavno figurirao kao šef Državnog inspektorata za šumarstvo i lov, javnost je s pravom skeptična.

Ime i euroatlantske integracije – teško je očekivati pomak, ali...

Najveći vanjskopolitički izazov za Makedoniju dvadeset je pet godina neraspleten problem s ustavnim imenom Republike Makedonije i posljedičnim prijemom u euroatlantske organizacije, koji blokira Grčka. Zaev tu zasad opipava atmosferu, svjestan da mu za tako teške odluke treba dvotrećinska većina u parlamentu, što znači da mora dobiti podršku svih stranaka. Potvrdio je da će odluku o mogućoj promjeni imena sigurno donijeti građani na referendumu, a nada se i pomoći međunarodne zajednice. Može se očekivati da albanske stranke u vlasti neće biti tako strpljive, a VMRO-DPMNE će jedva dočekati uhvatiti Zaeva u krivini ukoliko se pojavi makar nagovještaj promjene tvrde politike. Iako je za pregovore o euroatlantskim integracijama izabrao prokušane kadrove – bivšu premijerku Radmilu Šekerinsku kao ministricu obrane, diplomata Nikolu Dimitrova kao ministra vanjskih poslova i DUI-jevog Bujara Osmanija kao zamjenika premijera za eurointegracije – teško je očekivati da će ova vlada riješiti taj problem. Makar zbog toga što se u njoj ne nazire dovoljno populističkog kapaciteta da narodu 'proda priču', kako je to, primjerice, Aleksandar Vučić u Srbiji uspio izvesti oko Kosova.

Pacifikacija na svim razinama

Događaji u parlamentu 27. travnja podsjetili su na to da je tenzije između dvaju konstitutivnih naroda u Makedoniji, ali i unutar njih samih, toliko lako potpaliti da je požar nemoguće trajno ugasiti. Stanovnicima Makedonije kao da nije dovoljna činjenica da zemlje u njihovom okruženju jedva čekaju i najmanju napetost kako bi mogle iskoristiti tradicionalno podcjenjivački stav prema malenim susjedima. Štoviše, oni i sami svako malo uranjaju glavu u to bure baruta, tek da bi se prisjetili neugodnog mirisa o kojemu su ovisni. Nova vlast je u tom smislu slala dvojake signale: dok je novi predsjednik parlamenta Talat Džaferi odmah nakon stupanja na dužnost izveo provokaciju s postavljanjem albanske zastavice na radni stol (pa se kasnije posuo pepelom), premijer Zaev odašilje europski milozvučne poruke o smirenju tenzija na svim razinama, pozivajući čak i VMRO-DPMNE na konstruktivnost i suradnju u parlamentu. Mjesec dana nakon što su se hodnicima te zgrade kotrljale krvave glave ovo ipak djeluje kao nekakav napredak.

Ekonomski tigar s izbijenim zubima

Nikola Gruevski je u tehnomenadžerskom maniru godinama sipao statistike i citirao rejtinške agencije koje su Makedoniju redovito smještale u društvo najvećih gospodarskih tigrova Europe. Propuštao je istaknuti da su takvi hvalospjevi spoj nekoliko elemenata: vještog statističkog manipuliranja, tako lako izvedivog u maloj ekonomiji; porezne politike i radnog zakonodavstva kakvih se ne bi posramila ni egzotična otočja na koja su državni novci misteriozno iščezavali te zaduživanja i štancanja novca kakvog se ne bi posramio ni Ivica Todorić. Nova lica u vladi – a imena su im Dragan Tevdovski (ministar financija), Kreshnik Bektexhi (ministar gospodarstva) i Mila Carovska (ministrica rada i socijalne politike) - imat će gotovo neizvediv zadatak raskinuti sanaderovsku praksu isisavanja državnog bankomata, a da pritom ne istjeraju strane investitore komotno uglavljene protekcionističkim zakonodavstvom.

Je li moguća promjena paradigme?

Mali ljudi, ali i javni djelatnici koji su se uspjeli oduprijeti pritiscima netom srušene vlasti, godinama nam govore otprilike ovo: jednom kad Gruevski ode, možda ćemo srušiti barokne fasade i demontirati sustav, ali za promjenu u glavama trebat će puno, puno više od toga. I zbilja, novi ministar kulture, bivši aktivist s dreadlocksima Robert Alađozovski najavio je široku međunarodnu akciju za demontiranje projekta 'Skopje 2014', koji je glavni makedonski grad pretvorio u kičast neoklasicističko-barokni poligon za lokalne građevince i kvaziumjetnike. U tome će mu morati pomoći Sadula Duraku, DUI-jev ministar zaštite okoliša i prostornog planiranja, koja se mora primiti i rješavanja problema najvećeg urbanog zagađenja u Europi. Ministrica znanosti Renata Deskovska ekspresno je ukinula model obveznog testiranja u osnovnim i srednjim školama, koji se pokazao kao izrazito problematičan i izveo građane na ulice, slično hrvatskom prosvjedu protiv kurikularne reforme. No pitanje je koliko će sve to pomoći razočaranim i ljutitim mladim generacijama, koje obilato koriste rijetke pozitivne tekovine vlasti Nikole Gruevskog – povoljne i lako dostupne bugarske putovnice te ogroman broj low cost letova iz Makedonije, naravno, u jednom pravcu.