Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu, na koju se DORH, s obzirom na priznanje odgovornosti, može žaliti samo u dijelu koji se odnosi na iznos odštete, okončan je kafkijanski 10-godišnji proces, od čega osam godina suđenja u kojem je državu branio DORH - institucija koja je priznala odgovornost, ali unatoč tome, nikada nije pokrenula kaznenu prijavu protiv zlostavljača iz POA-e.

'Pobijedila sam Republiku Hrvatsku u građanskoj parnici protiv RH koju sam vodila za naknadu štete koju su mi prije 10 godina počinili agenti središnje tajne službe RH. Pripadnici tadašnje POA-e, a današnje SOA-e, pokušali su me prljavim metodama - prijetnjama, pokušajem ucjene i podmićivanja, te psihičkim maltretiranjem - prisiliti da kao novinarka špijuniram za njih vlastite kolege, političare, strane veleposlanike, intelektualce u zemlji i inozemstvu i da u medije plasiram prljave priče prema njihovoj narudžbi', rekla je Helena Puljiz na konferenciji za novinare u HND-u, na kojoj su sudjelovali i predsjednik saborskog Odbora za ljudska prava i nacionalne manjine Furio Radin, saborska zastupnica i bivša odvjetnica Helene Puljiz Vesna Škare Ožbolt te čelnici HND-a, predsjednik Zdenko Duka i potpredsjednica Slavica Lukić.

'Državna tajna'

U dugotrajnom sudskom procesu izmijenile su se četiri sutkinje, a među svjedocima su bili Stjepan Mesić, Ivo Sanader, Ivan Jarnjak i Vlatko Cvrtila

Iako nije u cijelosti zadovoljna presudom, Helena Puljiz neće se žaliti jer je nesporno utvrđeno ono što je od prvog dana tvrdila.

'Na sudu sam dokazala da su višestruko prekršeni Ustav RH i zakonske odredbe. Dokazala sam da su mi ugrozili zdravlje, život i ugled i da su činili ono što je u demokratskoj zemlji zabranjeno, a to je prisiljavanje građana na špijunažu', rekla je Puljiz, koja je danas urednica rubrike Svijet na tportalu, a u vrijeme špijunske torture bila je prisilno nezaposlena unatoč dotadašnjim profesionalnim uspjesima.

'Dok su se agenti tajne službe bavili mojim životom, prijetnjama meni i mojoj obitelji, dok su ugrožavali ustavni poredak i slobodu medija, u pozadini se odvijala operacija pljačke hrvatskih građana, danas poznata kao afera Fimi media. Predsjednik Vlade i HDZ-a Ivo Sanader, koji je danas osuđenik za kriminalno udruživanje, tada je mene povezivao s organiziranim kriminalom', naglasila je Helena Puljiz, čiji slučaj i dalje ima oznaku državne tajne. Tajne službe i danas tvrde da ne postoji njezin dosje i da je nikada nisu nadzirali.

'Ipak sam zadovoljna što mi se nakon 10 godina ukazala pravna država, ali žalim što DORH u mom slučaju po službenoj dužnosti nije progonio moje progonitelje', rekla je Helena Puljiz,

Iznimna hrabrost i hipokrizija društva

Vesna Škare Ožbolt rekla je da je Helena Puljiz imala 'težak hod po hrvatskom trnju'.

'Prošla je strašan put, suočena s hipokrizijom društva i hrvatske politike. Helena je pokazala zavidnu ljudsku hrabrost suprotstaviti se i tražiti pravdu na sudu', poručila je Škare Ožbolt.

Furio Radin prisjetio se sjednice Odbora za ljudska prava na kojoj su saslušani akteri 'obavijesnog razgovora' u POA-i, jedine sjednice zatvorene za javnost u njegovih 14 godina na čelu tog odbora. U sjećanje mu se urezala jedna rečenica.

'Rečeno joj je: ako ćeš surađivati s nama, moći ćemo te zaposliti u bilo kojoj redakciji u državi', naveo je Radin, šef jedinog državnog tijela koje je već tada zaključilo da su Heleni Puljiz povrijeđena ljudska prava.

Zdenko Duka ustvrdio je da je riječ o prvom slučaju da novinarka ili novinar tuže RH kad je u pitanju zloupotreba obavještajnih službi. Podsjetio je da je zbog hrabrosti Helene Puljiz na ostavku bio prisiljen tadašnji ravnatelj POA-e, što je rijetki razvoj događaja - kako za ono vrijeme tako i sada te izrazio žaljenje što nisu pokrenuti postupci protiv krivaca.

Ponašanje DORH-a je zatrašujuće

Kad je 2000. dobila uvid u vlastiti dosje tajnih službi, Slavica Lukić vjerovala je da se nešto slično više nikada ne može dogoditi, 'pogotovo kad vidite da ti podaci vrve detaljima iz privatnog života i nemaju ama baš nikakve veze s pitanjima nacionalne sigurnosti'.
'Ova presuda golema je satisfakcija svima nama koji smo bili predmetzloupotrebe tajnih službi, koji nismo imali snagu i hrabrost kakvu jeimala Helena da unatoč svemu, unatoč tome što nije imala puno saveznika uovoj priči, smogne snage, pokrene sudski postupak i uspije dokazati onošto smo mnogi od nas trebali učiniti 2000. Da smo tada pokrenuli sudskepostupke, možda se ovaj slučaj ne bi niti dogodio', rekla je Slavica Lukić konstatirajući da se slučaj Helene Puljiz dogodio u 'u daleko strašnijem i brutalnijem obliku nego što se događalo njima'. 

Još je strašnije, dodala je, da su nadležna državna tijela - Vijeće za civilni nadzor tajnih službi i saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost - naknadno pokazala da su puno sklonija štititi prekršitelje novinarskih prava, nego osobu koja traži pomoć, koja je pred njima morala proći proces naknadne viktimizacije. Zastrašujuće je i to da DORH, koji je trebao po službenoj dužnosti kazneno goniti aktere, to nije učinio.

'To su gorka iskustva koja nas, na Heleninu slučaju, upućuju na to da se ništa bitno zapravo nije promijenilo u odnosu na 90-e. Moramo imati otvorene četvere oči kad su u pitanju tajne službe i zakonitost njihova rada', rekla je Slavica Lukić.

Sud: Osobita društvena osuda

U presudi na čak 12 stranica, sutkinja Ana Merlin Božičković konstatira da su agenti POA-e prekršili čl. 14. i 15. Zakona o sigurnosnim službama jer od MUP-a nisu zatražili dozvolu za obavijesni razgovor s Helenom Puljiz, od koje također nisu dobili prethodni pristanak za razgovor niti za njegovo snimanje, te su je prisiljavali da bude tajna suradnica sigurnosne službe, što je izrijekom zabranjeno.

'Činjenica da su agenti navedenog tijela postupali protuzakonito, da su u svom postupanju vrijeđali i omalovažavali tužiteljicu, da su joj prijetili te da su svojim postupanjem povrijedili ustavno pravo tužiteljice na slobodu i osobnost (čl. 22 Ustava RH), da su joj povrijedili pravo na poštovanje njezinog obiteljskog i osobnog života te na njezino dostojanstvo (čl. 35 Ustava RH), kao i da su pokušali ograničiti njezino pravo kao novinara na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji (čl. 38 Ustava) zaslužuje osobitu društvenu osudu s obzirom na to da se radi o tijelu u koje svaki građanin mora imati povjerenje da će u svom postupanju poštovati zakonske propise i ustavna prava pojedinaca', stoji u presudi.