Prema posljednjim anketama, koalicija okupljena oko političke platforme Možemo!, da su sada izbori, osvojila bi 2,6 posto glasova. Iako je to još uvijek slab postotak, smjestio ih je na peto mjesto, a prema anketama, osvojili bi više od nekih stranaka koje su danas dio vladajuće koalicije i sudjeluju u vlasti. No pitanje je može li u mjesec dana lijevo politički nastrojena ekipa iz te koalicije povećati postotak te ostvariti značajniji rezultat na izborima
Još prije deset godina, kada su Zagreb potresali prosvjedi protiv gradnje garaže na Cvjetnom trgu, u oči javnosti upali su prvi ljudi koji danas čine glavne aktere političke platforme Možemo!. Iako su godinama u Zagrebu funkcionirali kao aktivisti, posljednjih nekoliko godina postali su i jače politički aktivni te čak s koalicijskim partnerima ušli u Gradsku skupštinu Zagreba kao vijećnici. Iako njihova snaga raste i uspjeli su, prema zadnjim anketama, kao koalicija koju čine Možemo!, Zagreb je naš!, Nova ljevica, Za grad, Radnička fronta i ORaH dogurati do 2,6 posto podrške, pitanje je mogu li prepoznatljivost koju imaju u Zagrebu prenijeti i na državnu razinu.
'To je još uvijek malo. Kako pretendiraju na cijelo glasačko tijelo Zagreba, koji čini petinu Hrvatske, i po toj logici, bez obzira što istraživanja ne daju po izbornim jedinicama, nego sve gledaju kao jednu izbornu jedinicu, to još uvijek izgleda malo. Osnovni problem je taj što još uvijek nisu u elektroničkim medijima napravili sliku osoba koje nose tu političku ponudu. Većina lidera tog pokreta, iako savjesno i marljivo rade u političkom smislu, nije se dovoljno pojavljivala i glasači još ne povezuju ime stranke s likom lidera. Stranka Možemo! nema dovoljno jasno profiliran imidž lidera, a personalizacija čini vrlo važnu stavku u suvremenim izbornim procesima', poručuje politički analitičar i profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu Ivan Rimac.
vezane vijesti
U javnosti se u ime koalicije pojavljuje nekoliko ljudi - od Rade Borić iz Nove ljevice, Sandre Benčić, Vilija Matule, Katarine Peović iz Radničke fronte pa do Tomislava Tomaševića, a kojeg je javnost možda najviše zapazila zbog njegova kratkog razgovora s premijerom Andrejom Plenkovićem na prosvjedu zbog raspuštanja Sabora. Većina njih do sada je bila fokusirana na Zagreb, no sada najavljuju izlazak u svim izbornim jedinicama. Tako se već zna da će u 1. izbornoj jedinici listu nositi Tomislav Tomašević, u drugoj Vilim Matula, u šestoj Danijela Dolenec, u sedmoj Rada Borić, a u osmoj Katarina Peović.
'Iako najavljuju izlazak u svim izbornim jedinicama, teško da će imati većeg odjeka. Problem je i to što je predsjednička kandidatkinja koju su imali kao grupacija Katarina Peović nedovoljno bila povezana sa sadašnjim nastupom na izborima jer dolazi iz jedne od tih stranaka (op.a., Radnička fronta), a oni su druga. Tu sad imamo težak prijenos imidža. No ono što oni mogu postići u kampanji to je da se pojavljivanjem u medijima, što je dobro počelo, profilira svijest građana o nekoliko lidera. Drugo, koliko vidim, dio tih političkih istomišljenika iz Gradske skupštine povezan je s Darijom Juričanom i u tom bi elementu povezivanje humorističkog dijela plasiranja informacija o Milanu Bandiću dobro došlo', kaže Rimac.
Njih, dodaje, u glasačkom tijelu u Zagrebu svakako diže strmoglav pad Milana Bandića, ali i povezanost HDZ-a i Bandića na državnom nivou. 'Oni moraju iskoristiti ovu priliku, to im je sada prilika života jer su dugotrajnim radom u Gradu skupili i dovoljno informacija i iskustva za to kako nuditi bolje prijedloge i bolje programe', kaže Rimac.
'Možemo! su se jasno profilirali u ideološkom smislu te vrlo jasno definirali svoju poziciju i strategiju rada, moderniju od starih velikih stranaka, no nisu dovoljno radili na prepoznatljivosti lidera. Tomašević to može biti i savjesno radi, ali treba se i dalje profilirati u vidu pojedinaca. A onda uz njega graditi nova imena koja će biti specijalizirana za pojedina područja. Ali to je dugotrajan proces ili zahtijeva puno novca. I to će im biti najveći teret', zaključuje Rimac.
