Kako komentirate veliki prosvjed protiv uvođenja ćirilice u službenu upotrebu u Vukovaru koji je u nedjelju održan u Zagrebu?

Prosvjed je legitimno pravo stanovnika i građana Vukovara nesrpske nacionalnosti, primarno branitelja i stradalnika, jer sada nije trenutak da se potencira provedba Ustavnog zakona o zaštiti nacionalnih manjina po svaku cijenu. Postavlja se pitanje zašto neke stvari nisu potencirane odmah, u mirnoj reintegraciji, a nisu i ne smiju se potencirati ni danas isključivo zato što je današnji broj stanovnika posljedica etničkog čišćenja grada Vukovara. Druga stvar koja je isto problematična jest to što nitko ne pita o stanju i statusu Hrvata u Srbiji, odnosno u Vojvodini. Ono što se kod nas skriva i ne govori, a trebalo bi biti sastavni dio političkih aktivnosti svih političkih stranaka, pa i vladajućih, i onih prije i ovih sada, jest da se takve stvari rješavaju paritetom međudržavnih odnosa.

Nitko nema ništa protiv da u Hrvatskoj povijesna naselja gdje su Srbi živjeli kao etnička zajednica imaju svoja prava i to im nitko ne oduzima. Međutim, 'srbizirati' Vukovar, odnosno priznati činjenično stanje etničkog čišćenja i reći: Evo, sad su Srbi većina, i dati im nešto što bi u ovom trenutku bilo samo likovanje nedopustivo je.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina donesen je prije desetak godina, a ugrađen je u Statut Grada Vukovara u srpnju 2009. godine glasovima HDZ-a, HSP-a i SDSS-a.Zašto se tek sada prosvjeduje i jesu li prosvjedi politički instrumentalizirani protiv Vlade?

Nisam siguran da su prosvjedi protiv ćirilice instrumentalizirani. Da ima pokušaja instrumentalizacije, vjerujem da ima, ali s obiju strana, znači i od SDP-a i HDZ-a. Njihov pritisak na pojedine ljude i udruge samo podgrijava ovu vruću atmosferu. Ćirilica je željeni moment i HDZ-u i SDP-u kao moneta kojom bi se narod trebao baviti. Problemi su drugačiji, normalna vlast bi u današnjoj situaciji procijenila i rekla da nije pravi trenutak za uvođenje ćirilice jer bi to tek narušilo međunacionalne odnose. Ne znam tko je to izmislio, ali je napravio užasnu stvar i poremetio međunacionalne odnose kada su stvorene posebne škole i dječji vrtići za Srbe i nesrbe jer u Vukovaru ne žive samo Srbi kao nacionalna manjina.

Mislite da bi sva djeca trebala ići u iste škole?

Djeca su trebala ići u iste škole po istom državnom programu. Po tom programu sva bi djeca potom ostvarila svoje pravo da biraju izborne predmete, odnosno dopunsko školovanje ovisno o etničkoj pripadnosti.

Što mislite, kako u Bruxellesu gledaju na prosvjede protiv ćirilice s obzirom na to da je zaštita prava nacionalnih manjina jedna od vrijednosti na kojima počiva Europska unija?

Da, to se vidi po tome kakvo je stanju nacionalnih manjina u Francuskoj, Nizozemskoj, Španjolskoj, u Velikoj Britaniji oko pitanja Sjeverne Irske. Ima niz negativnih elemenata koje možemo vidjeti. Ajmo u Tirol koji je bio moneta za potkusurivanje u prekrajanju granica pogledati odnose Nijemaca i Talijana, zatim stanje koje je zatečeno za Hrvate i Slovence u Austriji ili njemačke manjine u Češkoj, niz tih stvari, pa ćemo doći do toga da je u Hrvatskoj ne samo divno, nego je i predivno i da je Hrvatska dala nacionalnim manjinama daleko više nego što to međunarodni standardi propisuju i da nikome od nas to ne smeta. Ono što nas smeta je da su doveli nacionalne manjine u poziciju vlasti, pogotovo srpsku koja je sustavno vladala Hrvatskom u vrijeme Sanadera, a nastavila vladati u vrijeme Milanovića.

Branitelji se ne boje Europske unije, nego je Europska unija kod nas prikazana na pogrešan način. Sve što se poduzimalo u Hrvatskoj činilo se da bi se ispolitizirala stvar ili da bi se sakrilo grupacije koje su okrale Hrvatsku i koje teroriziraju hrvatski narod. To su ti partitokratski krugovi koji su ovladali Hrvatskom i kroz priču o Europskoj uniji teroriziraju Hrvate. EU, po onome o čemu mi imamo spoznaju, sasvim je nešto drugo.

U Hrvatskoj se mijenjao Zakon o referendumu samo da bi se prilagodili propisi da uđemo u Europsku uniju. Zato ja pitam zašto mi kao građani nemamo pravo na referendum unutar Hrvatske, da rješavamo životna pitanja referendumski, a ne da nam ta jedna uska klika kroji i mimo nas odlučuje. Sabor danas nije ono što bi trebao biti, nego je samo stroj za glasovanje vladajuće stranke. Mi ne odlučujemo o životnim pitanjima neposrednom demokracijom, referendumom, na što bismo morali imati pravo ako ćemo govoriti o demokratskim standardima. Dakle, o prodaji šuma, voda, HEP-a, o enormnom kriminalu koji se dogodio u Hrvatskoj, o temeljnim pravima na rad. Pogledajte što se događa, da se seljacima zabranjuje proizvoditi za sebe, da se Hrvatsku dovelo do toga da bude europsko smetlište po pitanju hrane. Znači, jedno neodgovorno ponašanje određene skupine koja je na vlasti, umjesto da smo te zakone donosili referendumski. To je gospodarski pojas, to je ZERP, NATO, a i sama priča o Europskoj uniji.

Ne može sve ići na referendum?

Ne može sve, ali odluke od vitalnog interesa za narod se moraju donositi na referendumu.

Vi ste, dakle, za promjenu zakona o referendumu.

Naravno, da se omogući građanima da referendumski odlučuju jer bi se stranke trebale natjecati u demokratskom načelu oko onoga u čemu nemamo slaganje da se odlučuje na referendumu. Demokracija nema cijenu i ne može se reći da je preskupa.

Koji su vam glavni cijevi, kao protivnika ulaska Hrvatske u Europsku uniju, koje kanite ostvariti u Bruxellesu u slučaju da osvojite mandat?

Na prvom mjestu vratiti ono što su ovi rasprodali u smislu vrijednosti koje nisu očuvali, ispregovarali. Druga stvar je raščistiti tu priču o bankarskim sustavima jer ispada da je u Europskoj uniji oprano na desetine milijardi eura hrvatskog novca. To su omogućile banke iz Europske unije, pa se postavlja pitanje standarda vezano uz transparentnost življenja i rada. I ona ključna stvar je da nijedna odluka Europskog parlamenta ne može biti obvezujuća za hrvatski narod ukoliko hrvatski narod to referendumski ne prihvati. Znači, mi ćemo tražiti u Europskom parlamentu da, kad se donese neka odluka nadglasavanjem, tu istu odluku preispitamo uz neposredno izjašnjavanje građana u Hrvatskoj i, ako građani odbiju, ona za Hrvatsku neće biti obvezujuća. Bitno je naglasiti da su u Europskom parlamentu HDZ i SDP u koaliciji jer su socijalisti i pučani napravili veliku koaliciju da bi na taj način ovladali Europskim parlamentom i nametali svoju volju.

Je li vas strah da protivnici Europske unije neće izaći na izbore jer ih ne zanimaju?

Hrvatske građane itekako zanimaju izbori, zanima ih njihova sudbina, ali je odluka ovih partitokratskih struktura da blokiraju medijski prostor i ne omoguće građanima informaciju. Staviti na Četvrti program u 21.30 sati u vremenu koje je limitirano u dvije plus dvije minute po svakoj listi bez ikakvih sučeljavanja ili mogućnosti argumentiranja i pružanja informacija građanima o čemu se radi zapravo je oduzimanje narodu prava da demokratski odlučuje. To se kod nas događa.

Neki kandidati neparlamentarnih stranaka žalili su mi se na medijsku blokadu televizijskih kuća. Kakvo je vaše iskustvo?

To je sustavno. Evo, uopće se ne osjeti atmosfera da za šest dana izlazimo na izbore (razgovarali smo u ponedjeljak - op. a.) za Europski parlament i da tamo ide određeni broj ljudi koji može biti ključan za daljnji razvoj i budućnost Hrvatske.

Smatrate li da su najveće stranke namjerno ove izbore nekako gurnule u zapećak računajući da će tako lakše pobijediti zahvaljujući glasovima 'stranačkih vojnika'?

Te vodeće stranke htjele su podijeliti mjesta po modelu 7-5, međutim, Europska unija je inzistirala da se ide na neposredne izbore. Nagađanja su dugo trajala i mi smo saznali da će izbori biti tek u 12. mjesecu. Potom su sve vrijeme tajili vrijeme održavanja izbora, s tim što su i tu kršili zakone jer ih nisu raspisali 60 dana prije održavanja. I to je ta manipulacija partitokratskog ražima dviju vodećih stranaka i oduzimanje prava građanima da odlučuju o svojoj sudbini. I ono što moram naglasiti – zar je stvarno alternativa Milanoviću Karamarko i obratno.

Kako je došlo do suradnje s Brunom Langerom koji je drugi iza vas na listi Autohtone hrvatske seljačke stranke na izborima za Europski parlament?

Bruno Langer i ja poznajemo se dugi niz godina, još od 1992. godine. Ono što me je posebno impresioniralo je da me je na izuzetan način upoznao sa stanjem Istre. To je bilo vrijeme kada se pokušavalo kroatizirati Istru. Umjesto da se Istri pristupilo kao matici, kao dijelu koji se priključio Hrvatskoj nažalost posljednji. Definicija koju možete iščitati tamo je da su zapadne hrvatske granice nepromijenjene od doseljenja Hrvata na ove prostore. Znači da u tom dijelu kao mjerilo velikih i malih Hrvata trebamo gledati koliko je tko očuvao hrvatski prostor i da su Hrvati najviše izgubili na istoku. Zadnje što smo izgubili ne ratom, nego političkim odlukama, a danas ne smijemo o tome govoriti je hrvatski Srijem koji nije bio Vojvodina jer su nju sačinjavali Bačka i Banat, koji su se potom udružili u jednu sastavnicu u okviru Kraljevine Jugoslavije, i dijelove Boke, kao i na području BiH u dijelu populacije koja se od tamo iselila.

Bruno Langer je prije par dana izjavio da prostorni planovi svih hrvatskih županija zajednički predviđaju da će u Hrvatskoj uskoro živjeti čak 16 milijuna stanovnika. Strahujete li i vi poput njega da ćemo poput američkih Indijanaca uskoro živjeti u rezervatu zvanom Hrvatska?

To je velika prijetnja, nama su tajili koliko ćemo morati platiti članstvo u Europskoj uniji, to je sad izašlo na vidjelo. Morat ćemo platiti nekih 700 milijuna eura te ćemo još morati platiti iz PDV-a i iz carina i dolazimo do cifre od sigurno nekih 10 milijardi kuna koje ćemo morati plaćati godišnje kao ceh Europske unije. S druge strane, taje nam dio povelje o lokalnoj samoupravi gdje ćemo morati omogućiti strancima koji budu imali boravište na teritoriju Hrvatske pravo glasa na lokalnim izborima. To je posebno osjetljivo pitanje za našu obalu i otoka gdje je moguće da nam stranci budu načelnici i gradonačelnici. Treća stvar je da postoji mogućnost da nas 'natjeraju' na useljeničke kvote za strance koji bježe iz Afrike i Azije i naseljavaju se na teritoriju Europske unije. Već je bilo takvih glasova da se to nametne Hrvatskoj kroz pregovore. Je li potpisano ili nije, ne znam, kao i mnoge stvari kod nas što se skrivaju, ali ne bih se začudio da odnekud iz Bruxellesa izađe papir da su potpisali useljeničke kvote. Mi smo imali pritiske i na području Rugvice i dan danas to u Hrvatskoj nije riješeno, vezano uz boravište imigranata koji traže azil. Postoji latentna opasnost da je negdje neki papir sakriven i da će nas natjerati da primimo useljenike. Hrvati bi mogli postati manjinski narod u vlastitoj državi i praktički biti, kao Indijanci, getoizirani na vlastitom teritoriju. Tu je Langer u pravu jer se prostornim planovima sustavno mijenjalo stanje i dovodilo Hrvatsku u situaciju da ima mogućnost izgradnje za 16 milijuna stanovnika.

Kako vi gledate na propuste koji su se dogodili u vezi s prošekom?

To nije jedini propust, to je jedan u nizu propusta onih koji su bili visoko plaćeni i glumili stručnjake u Ministarstvu poljoprivrede, gdje je jedan od njih i prošek. Mi imamo problema još i s izvornim i zaštićenim pasminama, ispregovarano je milijun i 200 tisuća hektara zemlje od tri milijuna, koliko Hrvatska ima, gdje smo direktno oštećeni godišnje za nekih 600 milijuna eura prava na participaciju u potporama za poljoprivredu. Znači, ostaje 375 milijuna u komercijalnom dijelu, a ono će se dijeliti na tri milijuna hektara, a zato što ekipa nije odradila svoj posao. Oštećeni smo i u dijelu koji ćemo tek osjetiti kad odemo. Mi izlazimo iz CEFTA-e, to je trgovinsko područje sa zemljama bivše Jugoslavije gdje se carinski režim seli na granice s BiH i Vojvodinom gdje će biti problema i s dijelom nacionalnih zajednica Hrvata koji žive u tim zemljama i gdje će Hrvatska imati znatno manje prihoda od izvoza svoje robe nego što je imala do sada.