Prema objavljenim podacima izdvajanja naše zemlje već su 2004. bila među manjima u EU i u razvijenom svijetu. Iznosila su 1,03 posto. Manje od nas tada su u EU izdvajale uglavnom samo tranzicijske zemlje i tek poneka siromašna: Cipar (0,34), Rumunjska (0,38), Latvija (0,40), Malta (0,49), Slovačka (0,50), Poljska (0,56), Litva (0,75), Bugarska (0,48), Grčka (0,53), Portugal (0,73) i Estonija (0,85).

Najviše su izdvajale razvijene zemlje poput Švedske (3,39 posto), Finske (3,31), Islanda (2,69) i Švicarske (2,68). Većina ostalih razvijenijih zemalja Europe tada je izdvajala između 1 i 2 posto. Primjerice Slovenija je 2004. izdvajala 1,37 posto da bi do 2014. povećala na čak 2,39 posto  (na karti dolje obojene su samo članice EU).

Padamo i u postocima i apsolutno

Dok su u gotovo svim državama EU izdvajanja od 2004. do 2014. rasla, u Hrvatskoj su padala. Tako se Hrvatska prošle godine s izdvajanjem od samo 0,79 posto našla na samom začelju EU. Sve zemlje koje su 2004. imale manja izdvajanja od Hrvatske u 2014. su nas nadišle osim Cipra, Latvije i Rumunjske. No čak i u tim zemljama izdvajanja u postocima nisu padala, a u apsolutnim iznosima rasla su zbog porasta BDP-a.

Primjerice u Latviji su izdvajanja porasla na 0,68 posto, dok su u apsolutnom iznosu gotovo učetverostručena sa 47 na 163 milijuna eura. U Bugarskoj se u postotku nisu mijenjala, ali su udvostručena u apsolutnom iznosu. U Hrvatskoj su pala i apsolutno i u postotku: 2004. bila su 345, a 2014. samo 340 milijuna eura!

Udio ulaganja u postotku je pao i u Švedskoj, Finskoj i u Luxemburgu, ali je u tim zemljama BDP toliko rastao da je i s manjim udjelom apsolutan iznos porastao.

U europskim zemljama 2014. godine ukupno je u razvoj novih znanja i tehnologija utrošeno oko 383 milijarde eura. Prosječan udio BDP-a izdvajan za istraživanja i razvoj iznosio je nešto više od 2 posto, dok je 2004. bio 1,76 posto.

Mizerna ulaganja privatnog sektora u Hrvatskoj

Posebno zabrinjava činjenica da u Hrvatskoj u znanost, odnosno u istraživanja i razvoj premalo ulaže privatni sektor, a previše država.

Primjerice u Sloveniji privatne tvrtke ulažu čak 77 posto, po čemu je susjedna država u samom europskom vrhu. U Hrvatskoj iz privatnog sektora dolazi samo 48 posto.

Hrvatska s druge strane spada u omanji krug zemalja čija znanost najviše ovisi o državnim ulaganjima – oko 26 posto. Od nas iz državnog proračuna više ulažu samo Grčka (27 posto), Slovačka (28), Luksemburg (29) i Rumunjska (43).

U Sloveniji se iz državne kase za resor izdvaja samo 12 posto. U tom smislu Slovenija je značajno napredovala od 2004. kada su državna ulaganja bila 20 posto, a privatna 67 posto.

No posebno zabrinjava činjenica da se ulaganja privatnog sektora u nas nisu značajno povećala od 2004. kada su bila 42 posto. Istovremeno su državna izdvajanja porasla sa 21 posto na 26 posto. U većini europskih zemlja ulaganja privatnog sektora veća su od 50 posto. U najrazvijenijim zemljama ona prelaze 60 posto: Velika Britanija (64), Francuska (65), Švedska (67), Finska (68), Austrija (71), Belgija (71), a Irska (73).

Smanjenje ulaganja u istraživanja i razvoj Hrvatska ponajprije može zahvaliti padu u udjelu koji je dolazio iz sektora visokog obrazovanja. On je sa 37 posto 2004. godine pao na svega 26 posto 2014.

Iz svega navedenog može se zaključiti da se Hrvatska ne razvija kao država u kojoj bi znanost i tehnologija trebale biti ključni pokretači gospodarskog napretka. Naprotiv, čini se da Lijepa naša sve više postaje gospodarstvo uslužnih djelatnosti, trgovine, turizma, poljoprivrede i prerađivačke industrije. Iskustva pokazuju da takva društva dugoročno nemaju svijetlu perspektivu.

Zelenika: Trend je još lošiji nego što se čini

Bivši pomoćnik ministra znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Saša Zelenika kaže da je ovakav trend ulaganja kod nas očit već godinama.

'Ukupna ulaganja u istraživanja i razvoj daleko su premala. Osim toga struktura ulaganja, u kojima više od polovice novca dolazi iz javnoga sektora, što je suprotno od strukture u razvijenijim zemljama EU, je nepovoljna, a njeno perpetuiranje je zabrinjavajuće', ističe Zelenika.

No još opasnijom smatra tendenciju da se ionako mala izdvajanja podijele na plaće i ekstra prihode koji nerijetko odlaze u ruke najpodobnijih, a ne najuspješnijih, što destimulira izvrsnost i kompetitivnost, ali i razvoj privatnog znanstveno-tehnološkog sektora.

'Slika je još lošija kada se zna da veliki udio javnih ulaganja (80 i više posto) odlazi na plaće i materijalne troškove pa strašno mali iznosi ostaju za znanstvene projekte, znanstvenu opremu, časopise, knjige te ostalu znanstvenu infrastrukturu. Uz to, nerazumna obrana „uravnilovke“ u plaćama dodatno destimulira i one malobrojne koji su u stanju natjecati se za kompetitivna sredstva okvirnih programa EU i drugih međunarodnih financijskih instrumenata, dok inercija i pretjerana birokratiziranost sustava uspješno destimuliraju one rijetke koji bi se, na temelju znanja i kompetencija razvijenih znanstvenim radom, okušali u poduzetništvu ili bi bili voljni i kadri uspostavljati suradnju ne samo s ostacima naše privrede, nego i s visokotehnološkim tvrtkama u inozemstvu.'

Zelenika smatra da nam politička i akademska zajednica u skorijoj budućnosti neće donijeti pozitivne promjene. Naprotiv!

'Dok god se zabavljamo pregovorima s onima koji bi financiranje znanosti vratili u ovlast državne administracije, onima kojima je par milijuna „pinke“ za lojalne povjerenike važnije od ugovornog reguliranja statusa cijeloga sektora, savjetnicima koji promoviraju samo sebe i svoje sitne interese, operetnim inauguracijama rektora, komičnim preporukama i upisima, apanažama nakaradno izabranih umreženih akademika, zarađivanjem na školarinama studenata (osobito doktoranada) te, posebice, dok se kriterijima za ulazak, izlazak i napredovanje u sustavu fakulteti pretvaraju u instrumente socijalne politike ili umreženih intervencija pravne struke, jedini smisleni policy je savjetovati mladima da sreću potraže negdje drugdje', poručio je Zelenika.