Možete li ukratko pojasniti što je to modeliranje koronavirusa?

Modeliranje koronavirusa dio je šireg područja modeliranja zaraznih bolesti, a koje se bavi pitanjima poput toga kako se bolest širi kroz određenu populaciju ljudi, kako se širi s jednog mjesta na drugo te kako najbolje spriječiti širenje zaraza ili ih uspješno kontrolirati. Sama tematika modeliranja mijenja se ovisno o tome u kojoj smo fazi epidemije. Što se tiče novog koronavirusa, pitanja se vrlo brzo mijenjaju. U početku se pokušavalo saznati koliko se brzo novi virus širi među ljudima, koje je vrijeme inkubacije, koliko su dugo ljudi zaraženi virusom te koliko su zarazni, jesu li zarazni prije nego što pokazuju vidljive simptome. Znači, bilo je potrebno prikupiti osnovne epidemiološke podatke i parametre. Nakon što smo vidjeli da se virus vrlo brzo širi u Wuhanu, pitanje je bilo koja je vjerojatnost da će se proširiti svijetom te gdje će se prvo pojaviti. Da biste odgovorili na takva pitanja, potrebno je znati kako se ljudi kreću i gdje najčešće putuju iz Wuhana, tako da je avionska povezanost Wuhana s ostalim svjetskim gradovima bila dobar pokazatelj rizika od novog koronavirusa.

Što je najveća enigma ovoga koronavirusa, jer neki stručnjaci kažu da ne djeluje po pravilima?

Mislim da među virusima nema baš pravila. Novi virusi često imaju svojstva koja nikad prije nismo vidjeli. Budući da je ovaj virus, SARS-CoV-2, vrlo sličan SARS-u iz 2003., očekivalo se da će se slično ponašati. No SARS je bilo puno lakše kontrolirati jer su ljudi bili zarazni tek nakon što bi razvili simptome (povišenu temperaturu, kašalj). Ljude sa simptomima je lako bilo prepoznati i izolirati, a bitno je bilo i izolirati njihove bliske kontakte.

Sada znamo da se SARS-CoV-2 može širiti i prije nego što osoba razvije vidljive simptome; zadnje studije pokazuju da oko 23 posto slučajeva u Šenženu potječe od subkliničkih zaraza. Subkliničke zaraze je puno teže detektirati, što znači da je takve bolesti puno teže kontrolirati.

Što se tiče toga koja je najveća enigma ovog koronavirusa, ima ih nekoliko. Kod ostalih respiratornih bolesti koje se prvenstveno šire kapljičnim putem djeca su često odgovorna za najviše širenja u populaciji. Zbog toga je zatvaranje škola jedna od osnovnih mjera kontroliranja pandemija. Međutim podaci iz Kine pokazuju vrlo malo slučajeva kod djece školske dobi. Najnovije studije pokazuju da djeca imaju jednak rizik od zaraze kao odrasli, no prema dr. Bruceu Aylwardu iz Svjetske zdravstvene organizacije, još nije zabilježen slučaj u Kini da je dijete zarazilo nekog drugog. Još se ne zna zašto. Dok se ne zna sigurno, škole vrijedi zatvoriti.

Ostale nepoznanice su koliko dugo traje imunitet nakon bolesti COVID-19 te hoće li se širenje zaraze smanjiti dolaskom toplog vremena, kao što je slučaj s gripom i ostalim blažim koronavirusima koji redovito cirkuliraju (npr. virus prehlade). COVID-19 se uspješno siri u Singapuru (koji ima izvrsne mjere obuzdavanja širenja bolesti), tako da znamo da se može širiti u toplim i vlažnim krajevima.

Hoće li mjere zabrane skupova, zatvaranje škola i javnih okupljanja utjecati na širenje virusa?

Sve mjere koje smanjuju kontakt između ljudi smanjuju i mogućnost zaraze. Tako da mjere poput zabrane skupova, zatvaranja škola i javnih okupljanja svakako smanjuju širenje virusa. Usput, znamo iz kineskog primjera da su te mjere djelotvorne i da je širenje virusa moguće obuzdati. Pitanje je koliko dugo je moguće implementirati takve mjere te što će se dogoditi kad se ukinu. Najnovije studije pokazuju da čim ukinete mjere suzbijanja širenja virusa, broj zaraženih će početi ponovno eksponencijalno rasti jer je većina populacije još uvijek osjetljiva na virus i nema imuniteta. Znači, potreban je dugoročan i održiv plan.

U Južnoj Koreji imaju drugačiji pristup – masovno testiranje i mjere izolacije, što se također pokazalo vrlo uspješnim, pogotovo što je Južna Koreja počela testirati vrlo rano i odmah je povećala kapacitet testiranja. No i ondje je potreban dugoročan plan.

Kako ocjenjujete mjere koje je uvela Hrvatska?

Hrvatska je vrlo rano uvela mjere. Prema današnjim (16. ožujka) podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), broj oboljelih je 56 i nema mrtvih. Činjenica da još nema smrtnih slučajeva ukazuje na to da u Hrvatskoj COVID-19 nije dugo prisutan i da ne cirkulira još nezapaženo populacijom. Time što je rano uvela mjere Hrvatska je smanjila rizik od nezapaženog širenja novog koronavirusa i dala si je nešto vremena da se isplaniraju sljedeći koraci. Bilo bi dobro što više razviti kapacitet testiranja i proširiti dio testiranja neovisno o epidemiološkim kriterijima da se što prije mogu primijetiti potencijalni lanci zaraze koji nisu povezani s postojećim slučajevima.

Kakva je situacija te atmosfera u Velikoj Britaniji?

Ovdje je situacija burna i mijenja se iz dana u dan. Komunikacija o uvedenim mjerama i strategijama nije bila najjasnija prošli tjedan, što je naravno zabrinulo mnogo ljudi. Danas su uvedene nove mjere i vjerojatno će uskoro biti uvedene dodatne mjere.

Što za cijelu situaciju znači to da je proglašena globalna pandemija?

To znači da su prvotne mjere sprečavanja širenja COVID-a bile neuspješne i da mnoge zemlje imaju epidemiju.

Kakve su procjene, kada bi se virus mogao prestati širiti u Italiji i očekuje li Hrvatsku tek prava eksplozija širenja koronavirusa?

To ovisi o mjerama koje će Italija, odnosno Hrvatska poduzeti dugoročno.

Prema nekim predviđanjima, čak 60 posto čovječanstva moglo bi se zaraziti prije nego prestane širenje. Kakve su vaše projekcije?

Ta se procjena zasniva na tome da ako imate COVID-19, u prosjeku ćete zaraziti dvije do tri osobe i za takvu procjenu postoji klasična računica (tzv. final size equation). Koliko novih slučajeva potječe od jednog zaraženog - jedan je od osnovnih pojmova u epidemiologiji (tzv. reproduction number ili R) i o njemu ovisi koliko će se brzo bolest širiti, koji će biti konačan broj oboljelih te koliko biste morali ljudi cijepiti da bi se bolest prestala širiti u populaciji. Ako je R = 2, pola stanovništva treba biti cijepljeno da bi se suzbilo širenje bolesti, a ako je R = 3, onda je potrebno cijepiti dvije trećine.

No vrijedi napomenuti da se ovih 60 posto odnosi na nekontroliranu epidemiju (tj. pandemiju). Ukoliko uspijemo dovoljno usporiti širenje zaraze, moguće je da će taj broj biti manji. Što više usporimo širenje COVID-a, imamo više vremena za otkrivanje novih terapija ili dokazanu primjenu već postojećih terapija, a procjene su da će za 12 do 18 mjeseci doći i cjepivo. Za jednog od kandidata cjepiva baš su danas počela ispitivanja (trial).