Predsjedanje SEECP-om na summitu će od Bugarske preuzeti predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović

Osim sudjelovanja na summitu, predsjednica Grabar-Kitarović održat će bilateralni sastanak s bugarskim predsjednikom Rosenom Plevnelijevim

Ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač sudjelovat će pak danas na uvodnom sastanku ministara vanjskih poslova SEECP-a u Pravecu, 60-ak kilometara od Sofije.

Hrvatska je već predsjedala SEECP-om 2006./2007. godine.

Proces suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP – South-East European Cooperation Proces) pokrenut je 1996. u Sofiji na bugarsku inicijativu u cilju jačanja političke, gospodarske i sigurnosne suradnje država sudionica i promicanja njihove europske perspektive.

Posebna značajka SEECP-a je da je to jedini politički forum koji je nastao na poticaj same jugoistočne Europe, a ne drugih međunarodnih organizacija ili država.

Glavni ciljevi SEECP-a su razvoj stabilnosti, sigurnosti i dobrosusjedskih odnosa te intenziviranje multilateralne gospodarske suradnje s posebnim naglaskom na prekograničnoj suradnji, modernizaciji prometne, energetske i telekomunikacijske infrastrukture, promicanju trgovine i ulaganja.

Promiče također suradnju na humanitarnom, socijalnom i kulturnom području, kao i suradnju na području pravosuđa i unutarnjih poslova, u borbi protiv organiziranog kriminala, ilegalne trgovine drogom i oružjem i terorizma.

Jačanjem dobrosusjedskih odnosa, preobrazbom jugoistočne Europe u područje mira i stabilnosti SEECP pridonosi približavanju sudionica procesa EU-u i NATO-u.

Države osnivači su Albanija, BiH, Bugarska, Grčka, Makedonija, Rumunjska, Srbija (pridružila se kao Srbija i Crna Gora) te Turska, koje su u srpnju 1996. u Sofiji potpisale Deklaraciju o dobrosusjedskim odnosima, stabilnosti, sigurnosti i suradnji. Kasnije su im se pridružile Moldavija, Crna Gora, Slovenija i Kosovo.

Hrvatska sudjeluje u aktivnostima SEECP-a u statusu promatrača od 1997., a punopravna sudionica je od 22. listopada 2004. godine.

SEECP - najuspješnija inicijativa za suradnju u jugoistočnoj Europi

SEECP je konsolidiran usvajanjem Povelje o dobrosusjedskim odnosima, stabilnosti, sigurnosti i suradnju u jugoistočnoj Europi koja je potpisana na sastanku u Bukureštu 12. veljače 2000. godine.

Povelja iz Bukurešta temeljni je dokument procesa koji definira glavna područja suradnje.

Tri godine poslije, godišnji sastanak u Beogradu odredio je kao krajnji cilj SEECP-a integraciju svih država sudionica u EU.

SEECP se danas, zajedno sa svojim operativnim tijelom, Vijećem za regionalnu suradnju (RCC), smatra najuspješnijom inicijativom te vrste u jugoistočnoj Europi.

SEECP je neinstitucionalizirana struktura, što znači da nema svoj proračun, stalno sjedište ni administraciju.

Suradnja se temelji na multilateralnom formalnom i neformalnom dijalogu.

Aktivnosti koordinira jednogodišnje rotirajuće predsjedništvo, a dužnost predsjedatelja obnaša ministar vanjskih poslova države predsjedateljice.

Glavni politički forum i tijelo koje donosi odluke je godišnji summit šefova država i vlada.

Svako predsjedništvo organizira najmanje dva sastanka ministara vanjskih poslova, formalni i neformalni. Redovito se sastaju i politički direktori ministara vanjskih poslova, a često se održavaju i ministarski sastanci u drugim formatima (pravosuđe, unutarnji poslovi, gospodarstvo, energetika itd.).

Službeni sastanci završavaju usvajanjem zajedničkih deklaracija, koje se pripremaju unaprijed na razini političkih direktora.

Odluke se donose konsenzusom.

SEECP od 2007. ima i parlamentarnu dimenziju. Regionalno tajništvo za parlamentarnu suradnju u jugoistočnoj Europi nalazi se u Sofiji.

Hrvatska je predsjedala SEECP-om od 4. svibnja 2006. do 11. svibnja 2007. kada je održan summit SEECP-a u Zagrebu. Na tom je summitu usvojen Zagrebački završni akt o jačanju SEECP-a kojim je započet proces osnivanja Vijeća za regionalnu suradnju (Regional Cooperation Council – RCC).

Time je započeo proces afirmacije načela regionalnog vlasništva koji je završio sastankom 28. veljače 2008. u Sofiji na kojem je izvršena primopredaja ovlasti s Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu na Vijeće za regionalnu suradnju, čije je sjedište u Sarajevu.

Za razliku od SEECP-a, RCC ima status međunarodne organizacije.

Prvi glavni tajnik RCC-a bio je hrvatski diplomat Hido Biščević, kojeg je nakon dva mandata na dužnosti zamijenio srbijanski diplomat Goran Svilanović

Bugarsko predsjedanje SEECP-om

Bugarska Proces suradnje u jugoistočnoj Europi, koji je pokrenut na njezinu inicijativu, smatra jednim od najvećih postignuća svoje vanjske politike u zadnja dva desetljeća na području multilateralne suradnje.

Kao cilj svojeg trećeg predsjedanja SEECP-om, organiziranim pod motom 'SEECP - ključ za regionalnu suradnju zadnjih 20 godina', Sofija je postavila daljnje jačanje učinkovitosti i vidljivosti procesa kao vodećeg političkog foruma u jugoistočnoj Europi i čimbenika sigurnosti, stabilnosti i prosperiteta.

'Dva desetljeća partnerstva jasan su znak da se SEECP dokazao kao vodeći politički forum u jugoistočnoj Europi i da je postao neophodan za jačanje buduće regionalne suradnje', rekao je bugarski ministar vanjskih poslova Daniel Mitov, predstavljajući prioritete bugarskog predsjedanja na sastanku Stalnog vijeća OESS-a u listopadu 2015. godine.

Fokus bugarskog predsjedanja SEECP-om bio je na tri područja - poticanju razvoja prometne i energetske infrastrukture u jugoistočnoj Europi, promicanju medijskih sloboda i slobode izražavanja te suradnje u rješavanju migrantske krize.

U suradnji s Vijećem za regionalnu suradnju, Sofija je radila i na suzbijanju radikalizacije i ekstremizma u jugoistočnoj Europi.

RCC je tako pod političkim okriljem SEECP-a i u uskoj suradnji s EU-om i SAD-om u siječnju ove godine pokrenuo regionalnu platformu za suradnju u borbi protiv radikalizacije.

Osiguravajući politički kontinuitet suradnje, Bugarska je također nastavila s radom u ostalim prioritetnim područjima SEECP-a, na kojima su radila i prethodna dva predsjedništva, rumunjsko i albansko, kao što su promicanje stabilizacije i gospodarskog rasta, sigurnost, vladavina prava, zaštita okoliša i borba protiv klimatskih promjena, politike za mlade i sport i razvoj ljudskih resursa kroz kulturu i obrazovanje.