Benedikt XVI. sletio je na kraljičin otok u rujnu prošle godine na prilično velikom budžetu. Četiri dana druženja katoličkog poglavara s britanskom nacijom koštala su 10 milijuna funti, od čega je 1,85 milijuna bilo iskeširano iz budžeta za pomoć zemljama u razvoju.

Zastupnici u Westminsteru bili su iznenađeni otkrićem da su tolika sredstva bez pitanja prebačena s računa ministarstva za međunarodni razvoj na ministarstvo vanjskih poslova. No možda i ne bi trebali biti. Radi se tek o suvremenoj varijanti pretvaranja vode u vino i ništa sporno oko činjenice da Kristova namjesnika na zemlji prate svakovrsna čudesa, pa tako i ona budžetna.

Odgovorni za tu spornu odluku nisu imali nikakvo suvislo objašnjenje, osim besmislenog argumenta kako je Katolička crkva učinila mnogo po pitanju zdravstvenih i obrazovnih usluga u Trećem svijetu. Malcolm Bruce, predsjednik vijeća za međunarodni razvoj u Vladi dodao je da sporni novac nije bio dio službenog budžeta za humanitarnu pomoć te usput nebulozno istaknuo kako su ratom podijeljene i nestabilne države prepune korupcije.

Drugim riječima, bolje upucati lovu na ljude koji je znaju potrošiti. Papa recimo. Sljedeća bi investicija mogla biti londonska burza. Tamo bi svakako trebali znati uložiti dva milijuna funti.

Inače, sredstva za pomoć siromašnim krajevima svijeta jedna su od rijetkih koja nisu bila podvrgnuta općem mjerama štednje koje su pogodile britansko društvo na svim razinama, a posebno studente i kulturni sektor. Zna sve o tome spomenuti Malcolm Bruce - jedan od liberala koji su skočili sebi u usta po pitanju brutalnog povećanja školarina u Engleskoj. Naime, premda su se prije izbora zavjetovali glasačkoj javnosti da neće dići ruku za zakon o reformi akademskog sustava koji je desetkovao džepove studentske populacije, Bruce ju je naposljetku digao.

Sa 1,85 milijuna funti navodnog viška moglo se stipendirati nekoliko generacija studenata, ali, za razliku od Pape, s njima ima mali problem – ne vjeruju u čuda.