Hrvatska je ovog tjedna konačno dobila svoj novi grad-slučaj. Maleni Omiš, tek dvadesetak kilometara južno od Splita, do pokladnog utorka bio je više-manje tipična hrvatska sredina. Političari su krali, politički uhljebi su se hranili na pojilu javnog novca, u nekim dijelovima grada najobičniji vodovod bio je tek misaona imenica, a gradski proračun grcao je u milijunskim dugovima
Lokalni šerifi upravo bezobrazno su arčili pare svih građana, srčano su branili svoje privilegije i pozapošljavali gotovo svakog rođaka i prijatelja. Na svečane ručkove i izmišljene dnevnice odlazili su fascinantni iznosi.
Dogodio bi se tu i tamo kakav zanimljiv incident, poput zgode kada se Tomislav Karamarko idiotski cerekao na dobacivanja i prijedloge o ponovnom aktiviranju stratišta zvanog Kevina jama, no ništa nije odskakalo od uobičajene hrvatske svakodnevice. Uostalom, nije Omiš puno drugačiji od jednog, recimo, Siska, Zadra, Istarske županije, ili Zagreba
Konkretno, u ovom slučaju otkrilo se da je donedavni gradonačelnik Ivan Škaričić nakon 18 godina u sve široj fotelji građanima ostavio oko 31 milijun kuna dugova. Da je stotine građana jednostavno oslobodio plaćanja odvoza smeća, a tisuće obitelji čak i troška zvanog komunalna naknada. Da je milijune kuna namijenjene sportskoj dvorani spiskao na nešto drugo, pa se danas zbog toga prodaje autobusni kolodvor. Da je prodao brojna gradska zemljišta za lovu kojoj nitko još nije pouzdano ušao u trag te da je sebi i svojim zamjenicima isplatio stotine tisuća kuna 'za plaćeni dopust'
O tradicionalnom konstantnom službenom žderanju i lokanju da ne govorimo, Škaričić je u 'troškovima reprezentacije' nadmašio i već legendarnog Stipu Gabrića Jamba
Kažemo, za Hrvatsku uglavnom ništa neuobičajeno.
A onda je došao je taj jedan dan u godini, osim možda izbora, kada građani tradicionalno progovore o lopovluku i bahatluku, pa prigodno zamaskirani zapale krnju kao simbol svega toga. U ognju simbolično treba izgorjeti sve prošlogodišnje zlo, no Omišani su se ove godine odlučili biti potpuna avangarda. Nimalo simbolično, već vrlo realistično, njihova 'nakaza i spodoba koju treba uništiti' ovog utorka bio je četverometarski krnje koji se odaziva na ime Vinko Vuković, inače novinar Slobodne Dalmacije i jedini koji je o tom lokalnom lopovluku i bahatluku uporno i javno pisao posljednjih godina. Razlog? 'Ružno piše i od Omiša je napravio grad-slučaj', objasnili su organizatori karnevala.
Čovjek bi u normalnim okolnostima pomislio da se radi o nekakvoj bizarnoj verziji stockholmskog sindroma, u kojoj se dio stanovništva identificira s onima koji ih desetljećima drže u zatočeništvu i periodički ih polijevaju fekalijama po glavi. Pomislio bi možda i da se radi o ljudima s potpuno spaljenim mozgom, samo da organizator karnevala nije udruga koju je isti taj bivši gradonačelnik Škaričić obilato financirao iz gradskog proračuna. Godinu za godinom.
Opet, ništa čudno: javni novac oduvijek je bio 'svačiji', a u stvarnosti je u lokalnim sredinama uvijek pripadao gazdama koji bi onda dio podijelili ljudima neophodnima za održavanje vlasti, dio darovali svojoj ekipi, a barem jedan mali dio...
Zamračili. I sam Škaričić ovih dana vjerojatno se smije tužnoj sudbini Marine Merzel, koju cijela Hrvatska progoni zbog nekih deset tisuća troška za vlastito vjenčanje. Smije se, jer valjda može zamisliti kako joj je: on je, recimo, malo prije izbora gurnuo gradskih četrdesetak tisuća kuna nekakvoj izmišljenoj agenciji za predizborno istraživanje, čije rezultate, naravno, nitko nikada nije vidio.
Sisačku županicu razapeli su zbog službenog Audija - a vidi čuda, takav automobil u Omišu donedavno su imali čak i vatrogasci! To što im je nedostajala čak i cisterna, ha, to je druga priča...
Uglavnom, u drevnom gradiću prošlog ljeta smijenjena je lokalna vlast i tijesnom većinom - nakon pokušaja naknadnog namještanja rezultata - gradonačelnikom je postao jedan miran, pristojan i po svemu sudeći vrlo pošten sveučilišni profesor. A to je barem dijelom bio i rezultat pisanja novinara Vukovića. U očekivanom vađenju kostura iz ormara potom je u javnost isplivalo svašta, dovoljno i da Slobodna Dalmacija u Omišu otvori cijelo jedno dopisništvo, a novi gradonačelnik - uljuđen kakav već jest - ipak nije mogao ne primijetiti da se u brojnim slučajevima brojke jednostavno ne poklapaju. Oprezno rečeno.
No već znamo kako stvari funkcioniraju u Hrvatskoj: umjesto javne osude i prezira, HDZ je svog zaslužnog člana Ivana Škaričića ekspresno uhljebio na dobro plaćenom mjestu ravnatelja doma umirovljenika u Splitu
Policija, Državno odvjetništvo i USKOK navodno provode svoje uobičajeno metiljave predistražne radnje njegove vladavine, no do Omiša se de facto nisu uspjeli ozbiljno dobaciti. Očito Vinko Vuković nije bio dovoljan i očito se nikome ne da baviti gradom koji nije na pedesetak kilometara od Zagreba, pa slijedom toga i ne okupira informativne emisije i novine na dnevnoj bazi. Omiš još uvijek nije dovoljno eksponiran.
Ako nije bilo u 'Dnevniku', kao da se nije ni dogodilo. Pa čak ni za USKOK.
A kada institucije štrajkaju ili nezainteresirano kopaju nos, znamo što se obično dogodi.
Gore novinari.
