U Njemačkoj je poznato da 82-godišnji egipatski predsjednik Hosni Mubarak itekako cijeni dobre odnose s najvećom europskom ekonomskom silom. Mubarak se susreo s nizom njemačkih predsjednika, kancelara i ministara vanjskih poslova, a čak i svoje zdravstvene probleme voli rješavati u Njemačkoj, gdje je dvaput bio i na operacijama. Prošli put je to bilo u ožujku 2010. godine, kada je Mubarak u Heidelbergu operirao žučni kamenac, dan nakon susreta s Angelom Merkel

No, čini se da su dani velike diplomatske ljubavi između Njemačke i Hosnija Mubaraka završeni. Njegov autoritarni režim podržavan je godinama zbog stabilnosti koju je prožeo u poslovično nestabilnoj regiji, te ga se smatralo branom od radikalnih islamista, najvećeg straha zapadne diplomacije. No, višednevni prosvjedi u Egiptu pokazuju da su Mubaraka dokrajčili socijalni problemi, korupcija i nedostatak slobode u društvu, a ne Alah, što mnogi analitičari ističu kao važan podatak, zbog kojeg bi se trebalo sagledavati stvari izvan okvira antiislamske histerije koja vlada još od 9. rujna i napada na Svjetski trgovački centar.

Zapadni svijet sada se suočava s time da je, kao i često u prošlosti, predugo igrao na pogrešnu kartu, u ovom slučaju Hosnija Mubaraka, pa se sada u najvišim diplomatskim krugovima Pariza, Berlina i Londona razmatra kako što bezbolnije zaokrenuti svoju vanjsku politiku na Bliskom istoku. Njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle ovih dana vrlo oprezan u svojim izjavama, pokušavajući naći balans između Mubaraka koji je još na vlasti i opozicije koja postaje sve snažnija. 'Mi stojimo na pozicijama vrijednosti kakve su ljudska prava, sloboda okupljanja, sloboda mišljenja i tiska', izjavio je Westerwelle, indirektno se ograđujući od Mubaraka, kojemu je pak kancelarka Merkel uputila prijateljsku sugestiju da 'nije potrebno nasiljem ići na demonstrante'.

Bez obzira na polagano povlačenje podrške Mubarakovom režimu, u Berlinu i dalje vlada zabrinutost da bi vlast u Egiptu mogli preuzeti ekstremni islamisti, a toga se plaši i izraelski premijer Benjamin Netanyahu, koji je naveo primjer iranske revolucije početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Zato njemački političari već pozivaju neku buduću vladu Egipta, u kojoj će možda sjediti i islamisti, da prihvate sve sporazume između Egipta i Izraela, koji osiguravaju mir između ovih država već nekoliko desetljeća. Nova njemačka vanjska politika prema Egiptu, pa i šire, se još formira, no svima je jasno da se neće moći dugoročno podržavati autoritarne i nedemokratske arapske režime, samo jer jamče stabilnost. 'Trebamo pružiti podršku političkoj tranziciji u Egiptu, ali pod tri uvjeta: prvi je da se sve obavi mirno, drugi podrazumijeva održavanje slobodnih izbora, a treći je garancija slobode govora i medija', zaključak je vanjskopolitičkog eksperta iz CDU-a Ruprechta Polenza. U svakom slučaju, Hosni Mubarak vjerojatno više neće ići na operacije u Njemačkoj.