U raspravi su sudjelovali etnolog Sandi Blagonić, kulturolog i književnik, Erni Gigante Dešković, Ivan Pauleta osnivač i prvi predsjednik IDS-a te povjesničar i HDZ-ov saborski zastupnik Nevio Šetić.

Blagonić je u nekoliko navrata naglasio da je pitanje identiteta subjektivna kategorija, a osvrnuvši se na aktualni popis stanovništva, rekao je da nitko nikome ne može nametnuti kako da se osjeća jer bi to bilo obilježje totalitarnog društva.

'Imamo pravo na otvorenost, odnosno da se izjašnjavamo kako želimo i osjećamo jer identitet je društvena konstrukcija, a ne prirodna danost. Činjenica je da se u političkim govorima 90-ih godina počinje preispitivati što je hrvatstvo nasuprot srpstvu, a ono se u nekim dijelovima afirmira i kroz afirmaciju ustaštva. Za razliku od ostatka Hrvatske, Istra nije imala ustaški pokret te se stoga istarsko-hrvatski identitet nije mogao prepoznati u onome što se nudilo kao dominantna hrvatska paradigma.

Istrijanstvo se u to vrijeme nalazi u progoniteljskoj poziciji i odbojno je prema tadašnjem vladajućem HDZ-u, a svi one koji su bili protiv takve politike, tretiralo se da su protiv Hrvatske, što je ponovno totalitarni diskurs. Također počinju se javljati razlike između takozvanih 'pravih' Hrvata i Hrvata', rekao je Blagonić.

S njime se nije složio Nevio Šetić koji pak smatra da je nacionalni identitet Istre odraz pripadnosti njezinih stanovnika koji upravo pripadnost svom narodu, pokazuju u obliku individualnog identiteta. Šetić tvrdi da je istrijanstvo oblikovala hrvatska kulturna i nacionalna svijest, baš kao što je na to utjecala i talijanska kulturološka i nacionalna posebnost.

Smatra da je istrijanstvo neponovljiv i duboki narodni osjećaj te razina svijesti ovdašnjih ljudi koji počiva na tradiciji, kulturi, običajima. Spočitnuo je što se veličanjem regionalnog, osjećaji o Istri, a time i istrijanstva suprotstavljaju hrvatstvu, dodajući da upravo regionalizam počiva na spajanju različitosti, ali ne u nacionalnom kontekstu.

Ivan Pauleta se ironično zahvalio Neviju Šetiću što je svojevremeno propagirao da se on zalaže za odvajanje Istre od Hrvatske. 'Ja to nisam htio, no s obzirom na današnju situaciju u državi, mislim drukčije. Istrijan je svatko tko poštuje sve istarske narodne skupine, dijalekte, govor, tradiciju te živi u kulturnom suživotu i djeluje u granicama svojih mogućnosti. Nije važno gdje i kada si rođen, kako se prezivaš ili odakle dolaziš', kazao je Pauleta.

Naglasio je da se u sličnim razgovorima često koristi izraz 'osjećaj' nacionalne pripadnosti, koji po njegovim riječima ne postoji. 'Nisam čuo da je jedan nacionalist rekao 'danas se ne osjećam dobro'. Osjećaj o kojem se zapravo govori počiva na mržnji, a ova je država stvorena na tome, jer trebalo je mrziti da se dobije država, rekao je Pauleta, pritom citirajući Platona i J. J. Rousseaua 'neprijatelj nije onaj koji nas mrzi, već onaj koga mi mrzimo' te da su 'uzvišenost nacije i veličanje države prvi i glavni uzrok nesreće ljudskog roda'.

Šetić tvrdi da ako postoji samostalna i suverena država, sigurno postoji i put kako je do toga došlo, dodajući da baštineći svoje hrvatsko iskustvo, želimo biti dio velike svjetske baštine. Naglasio je da se spominjanje ustaštva u kontekstu nastajanja Hrvatske, brkaju kruške i jabuke, ponovno naglasivši da su Istrijani dio suverene države i izražavaju svoj narod spočitnuvši nekim sudionicima da govore na način da se treba zapitati ima li u Istri uopće Hrvata.