Mjesecima se vodila bitka za nasljednika dosadašnjeg predsjednika, đakovačko-osječkog nadbiskupa, mons. dr. Marina Srakića (koji odlazi u mirovinu jer je rođen 6. srpnja 1937.), i u crkvenim se kuloarima, nasuprot žarke želje zagrebačkog nadbiskupa, mons. mr. sc. kardinala Josipa Bozanića, da ponovno dođe na čelo HBK, baratalo, ponajprije, željom i potrebom da ovoga puta predsjednik bude iz neke (nad)biskupije na moru, a zatim i Želimirom Puljićem kao kandidatom koji bi mogao pobijediti Bozanića.

Bilo je jasno, naročito nakon afere Dajla, da tvrdolinijaši baš predvođeni Puljićem i gospićko-senjskim biskupom, mons. dr. Milom Bogovićem, ne žele ponovno šefovanje kardinala Bozanića. I činjenica da je Puljić pobijedio i bez glasova Bogovića i zagrebačkog pomoćnog biskupa isusovca mons. dr. Valentina Pozaića, a koji su se ispričali i nisu sudjelovali na ovom, 45. Plenarnom zasjedanju HBK, govori da je netrpeljivost prema Bozaniću prilično velika, odnosno da je tzv. desna linija episkopata uvjerljivo dominantna.

Tko je Želimir Puljić

Što pak reći o nadbiskupu Puljiću s obzirom na kontroverze koje ga prate i na veliki zalogaj rješavanja statusa zadarske nadbiskupije, što on, ali i većina članova episkopata, sramotno izbjegavaju riješiti?

Nadbiskup Puljić rođen je 7. ožujka 1947. u mjestu Kamena pokraj Mostara, župa Blagaj. Završio je Dijecezansku gimnaziju u Dubrovniku, a studij teologije pohađao je u Splitu i Rimu. U Rimu je postigao diplomu licencijata iz pastoralne teologije i doktorat iz psihologije. Za svećenika Mostarske biskupije zaređen je 24. ožujka 1974. u Rimu. Po završetku studija vršio je razne službe u Bogosloviji u Sarajevu: od 1978. do 1980. bio je prefekt; od 1980. do 1985. prefekt studija; od 1985. do 1988. rektor.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je dubrovačkim biskupom 7. prosinca 1989. Za biskupa je zaređen u Dubrovniku 14. siječnja 1990. kada je i preuzeo službu. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 15. ožujka 2010. zadarskim nadbiskupom. U službu je uveden u zadarskoj prvostolnici 24. travnja 2010. godine.

Kao dubrovački je biskup ostavio svoju dijecezu neurednu, a izbjegavao je važan ekumenski zadatak pomirenja s predstavnikom Srpske pravoslavne crkve. Susret s episkopom zahumsko-hercegovačkim i primorskim, vladikom Grigorijem u dubrovačkoj katedrali je došao tek početkom ove godine, ali je Puljić trebao otići. Na njegovo je mjesto imenovan konzilijantan i suvremeni biskup, mons. Mate Uzinić, koji je s Grigorijem izmijenio važne poruke mira i praštanja.

Puljić je, napisali smo, psiholog, ali se pokazao užasno lošim profesionalcem, naročito u medijskom i pastoralnom tretmanu tzv. slučaja svećeničke pedofilije za što je optužen bibinjski župnik, don Nedjeljko Ivanov, kojeg je Puljić naprasno sklonio da bi se slučaj u potpunosti zataškao!

Izvanredni status zadarske nadbiskupije

Zadarski je nadbiskup, za razliku od prethodnika, voljenog i pristupačnog, pokojnog mons. Ivana Prenđe, jako kruta i nekomunikativna osoba koja ostavlja dojam stalne ljutnje. Po izbjegavanju novinara gotovo da je ravan Bozaniću. No od svih problema kojih ima ili stvara, najupečatljiviji je njegova nespremnost da riješi tzv. zadarsko pitanje. Prema Zakoniku kanonskog prava, ujedinjavanje mjesnih crkava (biskupija) u crkvene pokrajine (nadbiskupije) jest obavezno. Zato se i zabranjuje postojanje izuzetih biskupija, tj. onih koje nisu ujedinjene u crkvenu pokrajinu područja kojemu pripadaju.

Vrlo jednostavno: biskupije se moraju ujediniti i ne mogu, odnosno ne smiju postojati nadbiskupije koja nema sufraganske biskupije. Da pojasnimo, nadbiskupiju čini najmanje dvije spojene biskupije. Ali zadarska je nadbiskupija u izvanrednom statusu. Nema sufragansku biskupiju i izravno je podređena Vatikanu.

Njezin pokojni nadbiskup, msgr. Ivan Prenđa, godinama je tražio da se stanje uredi. Biskupi HBK ne mare za to. Ne čini se da je zabrinut ni sadašnji zadarski nadbiskup Puljić. Očito ni Papa koji za to važno pitanje nema vremena, ali ima i za povijesne igrarije kao što je obnova nekad postojećih biskupija, ali samo na papiru, pa je tako obnovio biskupije u Vinkovcima (nekadašnja biskupija Cibale) i u Cavtatu (nekadašnja biskupija Epidaurum).

Takve se biskupije, inače, obnavljaju i daju u naslov onim biskupima koji nemaju vlast titulara neke biskupije, a takvi su, na primjer, svi pomoćni biskupi svijeta ili oni biskupi koji rade u vatikanskoj kuriji. Ustanovljena naslovna biskupija Epidaurum, današnji Cavtat, treća je naslovna biskupija na području Dubrovačke biskupije. Druge dvije su Korčula i Ston.

Puljić nema volje riješiti status

Dakle, za sve brine Papa, ali ne i za dovođenje stanja Zadarske nadbiskupije u normalu. Zašto? Biskupija je uzdignuta na čast nadbiskupije i metropolije sredinom XII. stoljeća. Reorganizacijom Crkve u Dalmaciji (30. lipnja 1828.) u doba austrijske vladavine, Zadar je potvrđen kao metropolija, a zadarskoj nadbiskupiji pripala je i glasovita ninska biskupija. Mirovnim ugovorom u Rapallu 11. veljače 1920. Zadar se s četiri župe u svom najužem zaleđu otkida Hrvatskoj i pripaja Italiji. Ukida se metropolija, ostaje nadbiskupija koja se zajedno sa sufraganskim biskupijama podlaže Svetoj Stolici. Tako je ostalo do kraja Drugog svjetskog rata, a reskriptom Svete Stolice od 1. ožujka 1948. potvrđena je zadarska nadbiskupija u svojim starim granicama, ali bez sufraganskih biskupija.

Da problem postoji, svjedoči nekoliko intervencija prethodnoga zadarskog nadbiskupa, msgr. Ivana Prenđe. Ovom prilikom se koristimo razgovorom koji je pokojni nadbiskup dao katoličkom tjedniku Glas Koncila, 30. listopada 2005., pod naslovom 'Status zadarske nadbiskupije traži svoje pravo rješenje'. Prenđa je otkrio da je riječ o spoju dvaju problema.

S jedne strane je riječ o sebičnosti hrvatskih nadbiskupa koji su mu susjedni. Jer ili jedan, riječki, ili drugi, splitsko-makarski (ili oboje, da bude mira) trebali bi se odreći jedne sufraganske biskupije tako da bude/u pridodana/e zadarskoj nadbiskupiji. To bi mogla/e biti Gospičko-senjska biskupija, koja pripada riječkoj nadbiskupiji ili, puno logičnije, Šibenska biskupija koja pripada splitskoj metropoliji. Odnosno, rekosmo, obje.

Ali nitko ne popušta. Crkvenim rješenjem pridonijelo bi se također čvršćoj integraciji i dobru građanskog društva te otklonila kriva predodžba o Zadru koji nije dovoljno prepoznat po svom glagoljaštvu i doprinosu hrvatskoj kulturi i izgradnji duhovnih i materijalnih uvjeta za život svih stanovnika ovoga kraja Hrvatske.

Bili bismo stvarno iznenađeni da Puljić iskoristi novi položaj i nešto konačno učini po tom pitanju, jer sve se čini da će se uljuljati u komotnoj poziciji i ugledu koje mu donosi današnje imenovanje.