Otkriveni dokumenti otvaraju nova pitanja o britanskoj umiješanosti u irački rat koji je podijelio vladu Tonyja Blaira i u koji je Britanija ušla nakon tvrdnje da Sadam Husein posjeduje oružje za masovno uništenje.

Zapisnik s niza sastanaka ministara i viših rukovoditelja naftnih kompanija u suprotnosti je s javnim osporavanjem interesa tih istih tvrtki i tadašnjih zapadnih vlada.

U ožujku 2003, neposredno prije nego što se Velika Britanija priključila ratu, naftna tvrtka Shell negirala je izvješće u kojem stoji da je s Downing Streetom razgovarala o iračkoj nafti. BP je opovrgnuo da ima 'strateški interes' u Iraku, dok je Tony Blair 'teoriju naftne zavjere' opisao kao 'najapsurdniju'.

Ali dokumenti iz listopada i studenoga godinu prije toga daju sasvim drugačiju sliku.

Pet mjeseci prije ožujka 2003. godine i invazije na Irak, barunica Symons, tadašnja ministrica trgovine, rekla je BP-u da vlada smatra da britanske energetske tvrtke trebaju dobiti udio u ogromnim rezervama iračke nafte i plina, kao nagradu za vojni angažman Tonyja Blaira u američkim planovima za promjenu iračkog režima.

Dokumenti pokazuju da je barunica Symons pristala lobirati kod Busheve administracije u ime BP-a, jer se bojala da će taj naftni div biti isključen iz ponude Washingtona koju je potajno predložio ruskim i francuskim vladama te njihovim i američkim energetskim tvrtkama.

Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je BP 6. studenog 2002. na razgovor o mogućnostima u Iraku 'nakon promjene režima'. U njihovom izvješću stoji: 'Irak ima veliko naftno bogatstvo. BP se očajnički želi probiti u Irak, a politički dogovori ne bi im trebali uskratiti tu mogućnost.'

Nakon drugog sastanka iz listopada 2002, Edward Chaplin, glavna figura za Bliski istok pri britanskom ministarstvu vanjskih poslova, istaknuo je: 'Shell i BP ne mogu si priuštiti propustiti priliku u Iraku… Odlučni smo u tome da dobiju zasluženi dio.'

Dok BP ustraje u javnosti na tvrdnji da 'nema strateškog interesa' u Iraku, u privatnom razgovoru s ministarstvom vanjskih poslova izjavio je da je Irak 'važniji od svega što je viđeno nakon dugo vremena', piše The Independent

BP je rekao vladi da je spreman 'preuzeti veliki rizik' da bi dobio udio u iračkim naftnim rezervama, koje su druge po veličini u svijetu.

U pet godina više od 1.000 dokumenta prikupila je udruga Freedom of Information zahvaljujući naftnom aktivistu Gregu Muttittu. Oni otkrivaju da je održano najmanje pet sastanaka između državnih službenika, ministara te BP-a i Shella krajem 2002. godine.

Dvadesetogodišnji ugovori koje su potpisali uoči invazije na Irak bili su najveći u povijesti naftne industrije. Oni su pokrivali polovinu iračkih rezervi nafte - 60 milijardi barela - koje su kupile strane tvrtke kao što su BP i CNPC (China National Petroleum Company), čiji zajednički konzorcij samo s naftnih polja Rumaila u južnom Iraku ima godišnju dobit od 658 milijuna dolara.

Prošlog tjedna proizvodnja nafte u Iraku je dosegnula najvišu razinu u posljednjih deset godina - 2,7 milijuna barela dnevno - što je iznimno važno u ovom trenutku s obzirom na previranja u regiji i gubitak libijskog tržišta. Mnogi protivnici rata sumnjaju da je jedna od glavnih ambicija Washingtona u invaziji na Irak bila osigurati jeftin i obilan izvor nafte, navodi The Independent