Problem koji mandatar Tihomir Orešković ima s (ne)znanjem hrvatskog jezika postaje sve vidljiviji i postavlja se pitanje nije li vrijeme da se njegove izjave počnu titlovati (podnapisivati) jer su nerazumljive i nejasne, odnosno da ga se za značenje nekih od njih traže hitna dodatna objašnjenja. Jer ako bismo ono što izgovara shvaćali ozbiljno, onako kako je rekao, a morali bismo to moći jer je riječ o budućem predsjedniku Vlade RH, onda zbilja imamo problem koji biva sve izraženiji. U srijedu je izjavio da želi vidjeti kako se 'u iduće godinu, dvije može pokrenuti rast duga'
Iz svega što znamo o njegovom putu u Kitzbühel i onoga što je govorio dade se naslutiti kako je mandatar Tihomir Orešković zapravo želio reći da želi vidjeti ili kako se može pokrenuti rast kreditnog rejtinga ili rast gospodarstva, odnosno kako se može pokrenuti pad duga, ali to su naše slutnje, a ne ono što je mandatar izgovorio.
Mandatar koji ne zna dobro hrvatski jezik predstavlja novi izazov za javnost jer se zapravo njegove izjave, kad ih se prenosi u pisanom obliku ili ih se prepričava, moraju tumačiti, falsificirati. Kad je u nastupnom obraćanju mandatar Orešković umjesto riječi 'građanima' upotrijebio riječ 'građevinama', mediji su mahom u startu ignorirali ono što je uistinu izgovorio, građevine su naprosto prenijeli kao građane i tek kasnije počelo se pisati da je budući mandatar imao štosan lapsus.
No naš mandatar stalno radi pogreške u govoru, a nije lijepo ni da se novinarima stalno obraća s 'čuj,...', što zadire u kulturu javnog govora. Neke pogreške nisu strašne, ali kada jako griješi u govoru u slučaju tako ozbiljnih tema kakve su dugovi, gospodarski rast, kreditni rejting i slično, onda to postaje jako, jako opasno. Za njega, ali i za nas. On nije bilo koja osoba koja nam se obraća; izvjesno je da će uskoro biti nositelj jedne od dvije najviše dužnosti u državi i da će donositi odluke i vući poteze, pa i odašiljati poruke koje će imati dalekosežne posljedice po naše živote.
Primatelji njegovih poruka smo svi mi, pripadnici ove zajednice, i da bi komunikacija bila uspješna i efikasna ta komunikacija mora biti, između ostaloga, vjerodostojna, razumljiva, nedvosmislena i transparentna. Jedan u nizu velikih nedostataka bivšeg premijera Zorana Milanovića bile su loše komunikacijske vještine i nema sumnje kako je i to bitno utjecalo na njegovu (ne)popularnost i izborni poraz. Iznimne komunikacijske vještine na vlast su dovele Ivu Sanadera i Stipu Mesića.
Sudeći prema porukama koje šalju HDZ i Most, za Hrvatsku se nastavljaju teški dani, a od stanovništva se očekuje da podnese najveći dio reformskog tereta i mandatar Orešković u ulozi premijera morat će pridobiti njihovu podršku. Na političkim funkcijama naklonost se ne dobiva samo djelima, nego i govorom jer, kako je rekao hrvatski jezikoslovac Dubravko Škiljan, političari moraju uvjeravati narod u određena gledišta i njihovu ispravnost sa svrhom stjecanja političke moći.
Orešković mora steći političku moć kad je već prihvatio biti premijer države o kojoj (pre)malo zna i raditi na toj dužnosti s ljudima koje uopće ne poznaje. Osim vodstava vladajuće koalicije HDZ-a i Mosta, malo tko bi stavio ruku u vatru da će Orešković biti u stanju obavljati posao hrvatskog premijera. Većina čeka da mu konačno poslože ministarski tim, potvrde ga u Saboru i da Orešković počne pokazivati što zna i što je naumio te je li u stanju to što zna i što kani učiniti provesti unatoč političkim snagama koje su ga odabrale, ako i kad se njegove namjere ne budu podudarale s njihovim partikularnim interesima.
Neki misle kako je posve nevažno to što Orešković ne poznaje ljude s kojima će voditi Vladu RH ili naš zakonski okvir i politički sustav, da je posve nebitno to što ne zna hrvatski jezik i da je najvažnije da on zna 'raditi s novcem', ma što to značilo. Mandatar Tihomir Orešković je naša velika nepoznanica, a sve oko njega manje-više je netransparentno – od načina na koji je odabran do uvjeta u kojima je prihvatio tako odgovornu političku dužnost, a da većinu svojih ministara vidi prvi put u životu. Ne znamo čak ni tko mu plaća put u Kitzbühel i zašto tamo odlazi iako još uvijek nije demokratski potvrđen njegov izbor u parlamentu. On vjerojatno niti ne zna koja se demokratska procedura uopće mora provesti da bi on postao hrvatski premijer.
Bilo bi zanimljivo čuti koliko on uopće poznaje naš politički sustav i kojim bi ga riječima opisao samo kad bi ga netko konačno nešto o tome i pitao. Vjerojatno bismo i tada bili počašćeni novim verbalnim biserima budućeg predsjednika Vlade, ali sve on to stigne i naučiti. Stigne dobro naučiti i hrvatski jezik i to bi mu trebao biti jedan od prioriteta. Cijenim to što direktno komunicira s novinarima/javnošću i priželjkujem da s tom praksom nastavi i kad bude u Banskim dvorima, ali bilo bi najbolje da, dok dobro ne svlada jezično gradivo, angažira glasnogovornicu/glasnogovornika i posveti se hitnom i ubrzanom učenju materinjeg jezika. Bio bi to, na kraju krajeva, i izraz poštovanja prema građanima (i građevinama) države kojom namjerava upravljati.
