Potkupljivog bivšeg predsjednika na ostavku je primorao upravo njegov ANC, na izborima u svibnju osvojivši najviše glasova, ali znatno manje nego u prethodnim sazivima. Odraz je to nezadovoljstva birača korupcijskim skandalima i rasnim nejednakostima koje su još uvijek duboko ukorijenjene u južnoafričko društvo. Pritisnut teškom krizom, ANC se našao na prekretnici, baš kao i država kojom taj nekadašnji pokret protiv aparthejda neprekidno vlada od 1994. godine, a kojoj zbog raširenog klijentelizma i ogromnog državnog birokratskog aparata prijeti gospodarski slom.

Južnoafrička Republika, kao i gotovo sve zemlje Crnog kontinenta, pogođena je ogromnom stopom nezaposlenosti, nasilja, kriminala, nejednakosti i nepismenosti, što dodatno akumulira siromaštvo i nedostatak socijalne pravde neviđenih razmjera. Korupcija kao ključni problem JAR-a toliko je raširena da analitičari ističu kako je riječ o državi konstituiranoj na klijentelizmu, nepotizmu i profiterstvu, pa joj je s pravom dodana i titula zarobljene države.

Taj termin, naime, pridodaje se državi u kojoj vlastodršci i interesne skupine neformalnim kanalima utječu na zakonodavne, izvršne i sudske vlasti koje potom stopiraju zakone ili njihovu promjenu, a sve kako bi se izašlo u susret drugim interesnim skupinama. Kao jedan od najboljih primjera za takvu državu je JAR i njezin donedavni predsjednik Jacob Zuma, a koji se ovih dana suočava s čak 16 teških korupcijskih afera.

Sami temelji Južnoafričke Republike uzdrmani su dugom poviješću institucionalizirane diskriminacije kojom je vladajuća klasa bijelaca parazitirala na bogatstvu zemlje na štetu premoćne, ali ušutkane većine crnih Južnoafrikanaca, što je postalo trajnim simbolom nepravde. Iako je politički sustav promijenjen nakon dugogodišnjeg otpora aparthejdu koji je predvodio kasnije prvi demokratski izabrani predsjednik Nelson Mandela, nagomilani neriješeni problemi u toj gospodarski najrazvijenijoj zemlji na kontinentu sve više dolaze na naplatu.

Iako je pobjedom ANC-a 1994. godine pokrenut program zapošljavanja i pružanja socijalne pomoći dotad obespravljenom crnačkom stanovništvu, njegov najveći dio je i nadalje siromašan, a pritom su izgubili i bijeli stanovnici najjužnije afričke države koji su na račun pomoći tamnoputijim sunarodnjacima ostali marginalizirani, samim time i osiromašeni.

Obrnuti aparthejd

Crno stanovništvo, naime, danas ima prednost pri zapošljavanju, što je dovelo do diskriminacije nekadašnjih diskriminatora, ali zbog posvemašnje korupcije i neučinkovitosti tri glavna grada, Cape Towna kao zakonodavnog, Pretorije kao izvršnog i Bloemfonteina kao sudskog. Vlast nema rješenja ni za većinsko crnačko stanovništvo. Prema aktualnim zakonima, u tvrtkama i državnim uredima mora biti zaposleno 75 posto crnaca, nakon čega dolaze Indijci i ostali. Bijelci su u ovom, kako tvrde obrnutom aparthejdu, zadnji u nizu za zapošljavanje.

Prema najnovijim istraživanjima južnoafričkog javnog mnijenja, rasnu diskriminaciju kao ključni problem države vidi tek četiri posto stanovnika JAR-a. Glavni problem, smatraju i crni i bijeli, nezaposlenost je te korupcija, koju slijedi kriminal kao njihov produkt. Gotovo polovina stanovništva je nezaposlena, a prognoze Međunarodnog monetarnog fonda o mogućem oporavku nisu nimalo blistave. Nade za skorašnji oporavak zaustavljene su učvršćivanjem političkih elita koje su iskoristile euforiju nastalu okončanjem aparthejda kako bi zaposjele pozicije što omogućavaju korištenje države kao paravana za vlastito bogaćenje ekstremnih razmjera.

Iako su dijelovi neprekidno vladajućeg Afričkog nacionalnog kongresa svojom tromošću i nesagledavanjem ključnih problema omogućili uspon Zume i njemu bliskih suradnika, upravo je čelništvo ANC-a prelomilo i donijelo odluku kako je vrijeme za korjenite promjene. Na nedavno održanim parlamentarnim izborima ponovno je pobijedio ANC, ali ovaj put s rekordno niskim postotkom. Valja napomenuti kako ANC na dosadašnjim izborima nije osvajao manje od 60 posto glasova, ali će nova izborna pobjeda osigurati pokretu dovoljno parlamentarnih mjesta da novi predsjednik Cyril Ramaphosa u petogodišnjem mandatu pokuša izmijeniti krvnu sliku države na rubu ponora.

Pritom mu neće biti lako jer se dio ANC-a ne miri s novom politikom suprotstavljanja dosadašnjoj praksi u kojoj su osobni interes i pozamašni profit bili isključivi ciljevi političkih elita na vlasti. Pored neistomišljenika iz vlastitih redova, Ramaphosi na putu oporavka, upozoravaju dobro upućeni poznavatelji prilika u toj zemlji, stoji oporba koja blokira ponuđene reforme za poticanje gospodarstva i suzbijanje pljačke države.

Odbačeni Mandelin štićenik

Cyril Ramaphosa je cijenjeni južnoafrički političar i biznismen koji se smatra jednim od najbogatijih tamnoputih Afrikanaca na svijetu. Političku karijeru započeo je 80-ih godina prošlog stoljeća kao sindikalni čelnik koji je organizirao najveći štrajk rudara u povijesti JAR-a, no iako Mandelin štićenik, kasniji nobelovac i globalna ikona borbe protiv rasne diskriminacije u njemu nije vidio svojeg nasljednika. Iako vrsni pravnik i tvorac sadašnjeg ustava, Mandela je ignorirao Ramaphosin doprinos u stvaranju novog sustava te mu je ponudio manje primamljive funkcije pa se on uvrijeđen povukao s političke scene i potpuno se posvetio biznisu.

U tome je vrlo uspješan pa se može pohvaliti vlasništvom nad franšizom McDonald'sa na državnoj razini, a značajan je njegov poslovni udio u rudarskim, telekomunikacijskim i medijskim kompanijama koje su mu osigurale približno pola milijarde dolara, koliko ima na svojem računu. Njegova poslovna karijera nije kontaminirana aferama, što mu daje kredit kod birača kojima se nakon pobjede najprije ispričao zbog neizdrživog aktualnog stanja i potom im obećao tektonske promjene nužne za oporavak.

Ramaphosa ima poželjan 'bonus' među sunarodnjacima i zbog svojih medijatorskih sposobnosti, zbog kojih je iznimno cijenjen u međunarodnoj zajednici. On je, naime, odigrao jednu od glavnih uloga u mirovnom procesu u Sjevernoj Irskoj, u kojoj je djelovao kao međunarodni inspektor za razoružavanje sukobljenih skupina.

Vanjskopolitički analitičari upoznati s južnoafričkim problemima smatraju kako je pred nedavno izabranim predsjednikom ogroman posao stjecanja izgubljenog povjerenja građana koji ne vjeruju političkim elitama, što su pokazali i slabijom potporom stožernoj stranci na nedavnim izborima. Kako bi pokazao da misli ozbiljno, ukazuju stručnjaci, Ramaphosa je odmah nakon pobjede predstavio ambiciozan nacionalni plan razvoja koji izgleda poprilično optimistično, ali ne i neizvedivo s obzirom na bogate južnoafričke resurse.

Sedam prioriteta i pet ciljeva

U svojem inauguracijskom govoru novi predsjednik je naglasio sedam prioriteta: transformaciju gospodarstva i stvaranje novih radnih mjesta, kvalitetnije obrazovanje i zdravstvo, konsolidiranje socijale, rješavanje stambenog pitanja, društvenu koheziju i borbu protiv kriminala, održivu i sposobnu multietničku državu te bolju Afriku u cijelosti, a samim time i ostatka svijeta. Uz to, postavio je pet glavnih ciljeva prema kojima nitko neće biti gladan, a gospodarstvo će rasti brže od stanovništva. Ramaphosa je obećao i dva milijuna radnih mjesta za mlade, potpuno opismenjavanje te bespoštednu borbu protiv kriminala.

Konkretno, novoizabrani predsjednik ponudio je rješenje u vidu ekspanzije proizvodnog sektora, strateških promjena unutar industrije te privlačenju investicija, osobito iz područja autoindustrije, tekstilne i kemijske industrije, ali i poljoprivrede te stočarstva. Reforme bi zahvatile i mineralima prebogate rudnike, a uložilo bi se i u digitalnu industriju i turizam.

Ramaphosa pritom ozbiljno računa na kinesko i indijsko tržište i suradnju s tim gospodarskim divovima, a u igri je i Rusija, koja već ima značajnu ulogu na južnoafričkom medijskom i digitalnom tržištu te želi sve više širiti i ojačati svoj utjecaj na Crnom kontinentu, za koji pojedini analitičari kažu kako može biti neki novi Eldorado, ali samim time i novo neuralgično žarište na globalnoj razini, za čiju prevlast će se boriti svi ključni globalni igrači s Istoka i Zapada. Sve su to scenariji koji su mogući tek ako Južnoafrička Republika krene putem oporavka koji iziskuje korjenite promjene i strpljenje prije svega.