Svečano otvaranje Predstavništva grada Zagreba pri EU održano je 8. listopada, a prošlog tjedna gradonačelnik Bandić predstavio je Ured i ciljeve i u Zagrebu. Na svečanom otvaranju u Bruxellesu okupilo se preko dvjesto uzvanika iz europskih institucija, brojni veleposlanici, između ostalog veleposlanica Belgije u Hrvatskoj Nancy Rossignol, a od hrvatskih predstavnika, osim delegacije Zagreba predvođene Milanom Bandićem, Davorom Bernardićem, Ivom Čovićem, također i Vladimir Drobnjak i Kolinda Grabar Kitarović. Za mnoge je bilo iznenađenje da je kao voditeljica ureda predstavljena dugogodišnja novinarka i izvjestiteljica brojnih hrvatskih medija Ines Sabalić
Za tportal smo joj postavili nekoliko pitanja o ciljevima ureda i o tome što zapravo zagrebačko predstavništvo u Bruxellesu konkretno može postići u ovom trenutku.
Koji su prioritetni planovi Predstavništva? Što slijedi nakon ceremonije otvaranja? Radite li već na nekim konkretnim projektima?
Sad ured mora postati posve operabilan, a to znači zadatke i ciljeve koje je postavio Grad, provući kroz stvaran briselski život. Svakako da je motrenje i reagiranje na sve što se tiče mogućeg financiranja gradskih projekata jedan od glavnih zadataka. To se poklapa s novom filozofijom koja se pomalja u Bruxellesu da štednja na nacionalnoj razini mora biti komplementarna što je moguće boljem povlačenju sredstava iz europskih fondova, kao motoru razvoja.
Ali ti fondovi iz kojih se povlače sredstva ne stoje u zrakopraznom prostoru. Oni su dio velike strategije oporavka koja se zove Europa 2020 pa Zagreb, kao i bilo koji drugi interesent, mora precizno i dubinski znati sve nijanse, trendove, debate, naginjanja, povlačenja, proboje te strategije. Ona nije fiksna, nego je, kao sve u Bruxellesu, pokretna meta; stalno treba loviti kontakte, razumijevati i shvaćati promjene, kako bi se u Zagrebu, gdje se određuje politika razvoja, imalo pouzdane informacije, ali i kontakte. Dakle, iako je sve na internetu, mnogo od onog što je ključno nije na internetu. To ne moraju biti supertajne informacije, nego jasna dijagnostika, ali ona se radi na licu mjesta, i treba je znati napraviti.
Dio rada koji je vezan za odabir i pisanje projekata trebao bi se, uz pomoć ureda iz Bruxellesa poboljšati. Naravno da to i sada postoji i funkcionira, jer je u Gradu malen tim, ali dobrih, školovanih stručnjaka. No cilj je da ta operacija postane dugotrajno osmišljena, planska, a fleksibilna, da se projekti nadograđuju u sustav i postanu jedan od motora razvoja Zagreba. U EU se sve odvija i zamišlja projektno.
Hoće li zagrebačko predstavništvo surađivati s drugim sličnim predstavništvima gradova u Bruxellesu?
To je jedan od zadataka. Upravo sada, odnosno do summita šefova država i vlada u studenom ili možda do kraja godine, dogovorit će se, očekujemo, zajednički europski proračun za 2014-2020. Sigurno znate da se oko visine kohezijskih fondova, a to su oni iz kojih se financira razvoj manje razvijenih da bi došlo do kohezije s razvijenijima, vodi užarena debata između zemalja uplatitelja tj. kluba škrtaca i zemalja korisnica kohezijskih fondova gdje smo i mi.
No države se međusobno prepiru i sklapaju kompromise na visokoj, načelnoj razini. Taj veliki dogovor ili kompromis ne zadovoljava nužno potrebe raznoraznih, vrlo različitih, lokalnih zajednica. Prema tome, lokalne zajednice, gradovi i regije, organiziraju se u svoje, odvojene koalicije, i zastupaju interese koji su predetaljni ili previše specifični za državnu razinu, a za njih bitni. Gradovi okupljeni u mreže, postaju time politički teži i pritšću u Bruxellesu na centre odluka.
Ako, primjerice, oko nekog pitanja Beč, Zagreb, Barcelona, Stuttgard, Lille, Sofija, Torino i drugi, nastupe skupa, iza njih je i ekonomska snaga i broj građana - ti se zahtjevi slušaju. Ako nastupa sam, ni jedan München nije dosta jak.
Dakle, voditelj ureda mora točno poznavati problem - koji će mu predstaviti Grad, a zatim što je moguće brže mora identificirati saveznike među drugim regijama i gradovima, uključiti se u tu koaliciju, tj. mrežu i djelovati u korist Grada. U Bruxellesu predstavništva gradova i regija dvostruko je više nego veleposlanstava - i svi se raduju novom, pogotovo tako velikom i važnom gradu kao što je Zagreb. Dobro, manji smo od Beča ili Milana, ali smo veći od nekih zemalja članica.
Po ovome vidite da je posao voditelja vrst lobinga, ali specifičnog, znatno drukčijeg od onoga kako nastupa industrija ili čista politika. To je lobing za lokalnu zajednicu. Zatim, zadatak je i da skupljanje primjera dobre prakse, jer su urbani problemi ili, kako se to u Bruxellesu kaže, izazovi, često slični, od socijale, obrazovanja, energije, upravljanja otpadom, promjene infrastrukture, oživljavanja gradske jezgre, transporta, no i da dobru praksu koja postoji u Zagrebu predstavimo drugim gradovima. To pomaže osjećaju samopoštovanja građana, prepoznatljivijem identitetu, brendiranju grada na europskoj mapi, a čim grad ima veći ugled i bolje stoji, ima i više interesenata za ulaganja i općenito komunikaciju, odnosno, u gradu se bolje živi.
Nadalje, postoje prilike koje nisu nužno vezane za kohezijske fondove, koje nisu tako jasno definirane, ali jesu šanse, a vezane su na primjer za obrazovanje, ili za prijenos tehnologije, koje su dio strategije Europa 2020. Njih treba prepoznati, kontekstualizirati i konkretno prenijeti. Samo se po sebi razumije da će Zagreb jednog dana biti u plusu, a to znači i da će izvoziti, prema tome, ured će biti postaja i za takve poslove i tko u tom smislu bude zainteresiran, imat će partnere u Holdingu.
Ako biste morali izdvojiti jedan problem koji je za Grad prioritet i na koji bi se hitno trebalo fokusirati, što biste izdvojili?
Da, ima nekoliko prioriteta, a ako postoji nešto oko čega voditelj ureda mora imati otvorene četvere oči, onda je to pitanje upravljanja otpadom. Taj dio moram pratiti i općenito i mikroskopski i komunicirati do najmanjeg detalja i dakako organizirati informaciju od njenog bitnog sadržaja do odgovarajućih dokumenata.
Ured je kao filter Europe za potrebe Zagreba, ali apsolutno je neophodna gusta, stalna komunikacija s Gradom i podrška iz Zagreba. Naime, ured je samo poveznica, neophodna, ali ipak samo stanica između EU i Zagreba, jer se odluke donose u Gradu.
Možete li nam nešto konkretnije reći s kojim projektima i iz kojih fondova očekujete najviše? Odnosno, na kojim područjima grad Zagreb ima izgleda izvući nešto iz fondova EU?
Evaluacija projekata je u tijeku i prema pravilima Europske komisije ne smiju se u ovoj fazi javno pobrojati, jer bi se to moglo shvatiti kao javni lobing. Tematski, prijavljeni su projekti iz energetske učinkovitosti i zaštite okoliša, obrazovanja, socijalne inkluzije, povećanja zapošljivosti nezaposlenih, održivog prijevoza, širenja mreže socijalnih usluga, poticanja inovacija i slično.
Jeste li Predstavništvo Zagreba radili po uzoru na neko slično predstavništvo? Je li raskošno?
Trudila sam se Predstavništvo urediti odmjereno i adekvatno. Vjerojatno se ubrajamo u skromnija predstavništva, ali to je i u redu - jer dolazimo iz male zemlje koja prolazi kroz teške trenutke. U podnajmu smo velikog ureda Ile-de-France, a to je Pariz s okolicom, to mi omogućava i neku vrst besplatnog stručnog treninga, jer za svaki sektor mogu smjesta konzultirati eksperte za urbanu problematiku.
Koliko je zaposlenih u Predstavništvu i je li u planu širenje?
Za sada sam ovdje samo ja, predstavnik, angažirana sam na ugovor o djelu, a u planu je možda i angažman predstavnika Holdinga i Sveučilišta. Predstavništvo je zapravo baza, mjesto na koje će ciljano dolaziti eksperti iz grada koji vode pojedine projekte.
