I dok se ime i prezime kardinala koji će iz konklava izaći kao papa možda i može predvidjeti, kako će mu glasiti papinsko ime prava je zagonetka. Dosadašnjih 265 papa nosilo je 80 imena, ali svaki novi papa može izabrati ime koje god želi pa tako popisu papinskih imena dodati i novo.

Promjenom imena želi se poručiti da je izbor za papu poput drugog rođenja, a to je ujedno i spomen na prvog papu svetog Petra kojem je sam Isus promijenio njegovo ime Šimun, označivši ga kao stijenu (latinski petra) na kojem će sagraditi svoju Crkvu. No, novi papa može zadržati i svoje krsno ime, što je bila praksa sve do Ivana II. (533.-535.) koji se odlučio na promjenu imena jer se zvao Merkur kao i poganski bog. Pape u kontinuitetu mijenjaju imena od Grgura V. (996.-999.) koji se zvao Bruno, ali i tu su bile dvije iznimke – papa Hadrijan VI. (1522.-1523.) koji se pravim imenom zvao Adriaan Florenszoon (bio je Nizozemac i zadnji netalijan prije Ivana Pavla II.) i Marcel II. (1555.), pravim imenom Marcello Cervini. No, kao što se očekuje da za nasljednika Benedikta XVI. bude izabran netko od kardinala (jer u teoriji to može biti i svaki muški neoženjeni katolik), tako se očekuje i da si nadjene neko novo ime i time pošalje ne samo određenu poruku, nego čak i sažeti program svoga pontifikata.

Izborom imena novi pape se uglavnom referiraju na nekoga od svojih prethodnika istog imena ili na istoimenog sveca. Benedikt XVI. je tako, kako je sam objasnio, ime izabrao iz poštovanja prema Benediktu XV. (1914.-1922.), papi koji se tijekom Prvog svjetskog rata zalagao za mir, ali i prema svetom Benediktu, zaštitniku Europe, kako bi podsjetio na kršćanske korijene starog kontinenta. Ivan Pavao II. (1978.-2005.) ime je uzeo iz pijeteta prema svom prethodniku koji je na Petrovoj stolici proveo samo 33 dana. Ivan Pavao I. je izborom imena napravio dvostruki presedan – bio je prvi papa koji je uzeo dvostruko ime i prvi koji je koristio dodatak 'prvi'. Naime, svi pape koji su prvi put koristili neko ime redni broj dobili su tek kasnije, i to samo ako bi njihovo ime uzeo netko od nasljednika (stoga se i svetog Petra ne naziva Petar I. jer do sada se još nijedan papa nije prozvao Petar II.). To je bio prvi slučaj da neki papa koristi ime koji nije nosio nitko od njegovih prethodnika nakon pape Landona davne 913., što znači da je od 80 papinskih imena njih 79 prvi put upotrebljeno u prvom tisućljeću kršćanstva. Naravno, ime Ivan Pavao tek uvjetno treba smatrati novim jer ono je sastavljeno od dva uobičajena papinska imena.

Ivan Pavao I. ime je uzeo kao znak poštovanja prema Ivanu XXIII. koji ga je postavio za biskupa i Pavlu VI. koji ga je imenovao kardinalom. To se tumačilo kao poruka da novi papa namjerava vladati u duhu Drugog vatikanskog koncila koji su dvojica njegovih prethodnika predvodili, ali to je bio i izraz skromnosti Ivana Pavla I. jer, kako je rekao, nema Ivanovo veliko srce ni Pavlovo znanje i iskustvo. Pavao VI. ime je uzeo prema svetom Pavlu, dok su Ivana XXIII. vodili osobni razlozi – njegov otac se zvao Giovanni, a svetom Ivanu posvećena je crkva u kojoj je papa bio kršten, kao i rimska katedrala (sveti Ivan Lateranski). Inače, ime Ivan XXIII. nosio je i protupapa iz 15. stoljeća pa je papa istog imena time naznačio nelegitimnost svog imenjaka, a time i simbolički pozvao na crkveno jedinstvo. Pio XII. (1939.-1958.) ime je odabrao kao znak kontinuiteta sa svojim neposrednim prethodnicima istog imena, kojih je, počevši od izbora Pija VI. 1775. bilo sedam te su u razdoblju do 1958. vladali čak 127 godina. Bude li novi papa htio naglasiti da želi nastaviti djelo nekog od svojih bližih prethodnika, uzet će ime Benedikt XVII., Ivan Pavao III., Pavao VII., Ivan XXIV. ili Pio XIII.

Potraži li inspiraciju malo dalje u prošlosti, Katoličku crkvu ubuduće će voditi Grgur XVII., Klement XV., Inocent XIV., Lav XIV., Stjepan X. ili Bonifacije X. Međutim, moguće je da će novi papa poći putem Ivana Pavla I. i uzeti novo papinsko ime (pa čak i dvostruko), a kao potencijalan izbor prije svega se nude Josip i Franjo, imena važnih i popularnih svetaca koja su vrlo česta među katolicima, ali koja nije nikada nosio nijedan papa. Papa s imenom Josip legitimirao bi se kao štovatelj svetog Josipa, Isusovog poočima koji je zaštitnik ne samo obitelji i radnika, nego i Katoličke crkve, dok bi papa Franjo poslao poruku da želi slijediti djelo svetog Franje Asiškog, velikog mirotvorca i promicatelja crkvenog siromaštva i jednostavnosti.

U povijesti Crkve ima još važnih svetaca čiji imenjaci nisu nikad sjedili na Petrovoj stolici, poput Jakova, Andrije, Tome, Filipa, Mateja, Luke, Jurja, Lovre, Augustina, Jeronima, Bernarda, Antuna, Dominika, Ignacija, Alojzija, Vinka, Karla… Uzmu li se u obzir i manje poznati sveci, taj je popis sigurno duži od popisa dosadašnjih papinskih imena. Ranije navedenima treba dodati i ime Urban koje je nosilo osam papa. Sedam papa nosilo je ime Aleksandar, Hadrijana je bilo šest, po pet Celestina, Nikole i Siksta, četiri puta korišteno je ime Anastazije, Eugen, Honorije i Sergije, triput Kalist, Feliks, Julije, Lucije, Martin, Silvestar i Viktor, po dvojica papa zvalo se Adeodat, Agapet, Damaz, Gelazije, Marcel, Marin, Paškal, Pelagije i Teodor, a samo jednom pape su nosili ova imena – Agaton, Anaklet, Anicet, Anter, Kajo, Konon, Konstantin, Kornelije, Donus, Dionizije, Eleuterije, Euzebije, Eutihijan, Evarist, Fabijan, Formozo, Hilarije, Hormizda, Higin, Landon, Liberije, Lino, Marcelin, Marko, Miltijad, Petar, Poncijan, Roman, Sabinijan, Severin, Silverije, Simplicije, Siricije, Sisinije, Soter, Simah, Telesfor, Valentin, Vigilije, Vitalijan, Zaharija, Zefirin i Zosim. Katolički kalendar i povijest papinstva su dakle dovoljno bogati i inspirativni da kandidati za papu počnu na vrijeme razmišljati o tome koje će ime uzeti ako ih se izabere na čelo Katoličke crkve.