Da se HZZ od početka veljače ove godine poziva na Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti koji tijekom prošle godine nisu poštovali, a njime je definirano da se osobama na stručnom osposobljavanju novčanu pomoć i putne troškove isplaćuje razmjerno broju dana prisutnosti na temelju 'radne liste' koju poslodavac dostavlja HZZ-u, upozorio je prvi, kako smo prenijeli, portal srednja.hr, a tportalu je HZZ objasnio kako je i zašto došlo do 'promjene prakse'.

'Ako polaznik na osposobljavanju nije prisutan zbog bolovanja, on medicinskom dokumentacijom potvrđuje poslodavcu razlog izostanka s radnog mjesta, a visina isplate novčane pomoći i putnog troška izračunava se sukladno broju dana koje je polaznik bio prisutan na stručnom osposobljavanju, odnosno umanjuje se za dane bolovanja. I to tako da se ukupan iznos novčane pomoći (kao i putnog troška) podijeli s ukupnim brojem radnih dana u mjesecu i dobiveni iznos se pomnoži s brojem stvarno odrađenih dana u tom mjesecu', podsjećaju iz HZZ-a.

Što ima novo u HZZ-u?

Što se tiče pritužbi da se do početka veljače ove godine to baš i nije tako računalo, iz HZZ-a je tportalu ukazano na to da je 'do ove godine, prema ugovoru, obveza poslodavca bila da zadnji dan u mjesecu javi prisutnost i većina ih je javljala da su osobe odradile propisane dane, a tek bi naknadno javljali bolovanja, tj. odsutnost zbog privremene nesposobnosti pa Zavod nije imao mogućnosti retroaktivne primjene uskrate isplate. Stoga je promijenjen rok za javljanje o prisutnosti i izvršenim obvezama koji je sada do 5. u mjesecu za prethodni mjesec'.

'HZZ u ovom slučaju provodi zakon', potvrđuje za tportal voditelj projekta i suradnik na programu 'Prava mladih' Marin Živković iz Mreže mladih Hrvatske, no upozorava da je 'problem u tome što su dobili informacije s terena da se taj Zakon selektivno primjenjuje, da je u kontradikciji s ugovorima koje HZZ izrađuje i potpisuje s korisnicima te da neki mladi imaju pravo na plaćeno bolovanje do mjesec dana, dok drugi mladi već za dan bolovanja imaju umanjenu naknadu za rad i prijevoz. Problem predstavlja i to što osobe na stručnom osposobljavanju uopće nisu svjesne da takve odredbe postoje'. 'Prečesto se događa da se pravila mijenjaju i da se mlade o tome ni na koji način ne informira. Nedopustivo je da se mlade osobe ne mogu ni pripremiti na ovakve situacije', upozorava Živković.

Iz HZZ-a, međutim, odgovaraju da su 'osobe koje se uključuju u stručno osposobljavanje, kao i poslodavci koji uzimaju osobe na stručno osposobljavanje, upoznati s ovim odredbama, koje su i dio ugovora koji HZZ potpisuje s njima'. Međutim, 'riječ je o nepoštovanju članka 4 iz ugovora koji polaznici potpisuju, a koji kaže da se naknadu u slučaju privremene nesposobnosti za rad ne isplaćuje tek kada je polaznik odsutan više od 30 dana', upozorava za tportal Ena Knežević, aktivistkinja građanske inicijative, odnosno projekta u sklopu Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje 'Za rad spremne', koja je od siječnja do rujna 2015. ukazala na specifične probleme s kojima se mladi u Hrvatskoj susreću na tržištu rada.

Zašto je u redu mladima smanjivati radnička prava?

A ovakve i slične odredbe Zakona zapravo najbolje govore o odnosu države prema mladima i prema njima kao radnicima, dodaje Živković: 'Pretpostavlja se, bez uzimanja u obzir specifičnog položaja mladih, da je u redu smanjivati njihova radnička prava jer je značajan broj mladih nezaposlen i oni nemaju puno izbora na tržištu rada. Iznos od 2.400 kuna je još uvijek niži od razine minimalne plaće i ako se osoba razboli, taj iznos se još dodatno umanjuje.' 'Po novome, dakle, jedan dan bolovanja polaznika ili polaznice programa stručnog osposobljavanja stoji minimalno 120 kuna, što je veliki udar na njihov ionako siromašan budžet', upozorava Knežević, a Živković dodaje: 'Znakovit je odnos države prema mladima kada osoba kojoj su već umanjena materijalna prava u odnosu na druge radnike, ima i umanjena radnička prava, a da ne spominjemo da su te osobe i zakinute tako da im su uopće ne nudi ugovor o radu.'

Kako (pre)živjeti s 2.400 kuna, pri čemu valja podsjetiti da je u samo početku naknada za stručno osposobljavanje iznosila samo 1.600 kuna, teško je i zamisliti, a (ne)kvalitetom takva života mladih bavilo se i istraživanje sociologinje i autorice Dore Levačić iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) 'Kriza i nejednakost na tržištu rada' koje je pokazalo kako je 'jedan od najvažnijih kriterija socijalna osjetljivost mjere, jer mjesečna naknada od 2.400 kuna djeluje kao velika prepreka osobama nižeg klasnog statusa koje nemaju potrebne resurse da bi mogle sudjelovati u mjeri, zbog čega ne možemo reći da je ova mjera pomogla skupinama koje se nalaze u najugroženijem položaju na tržištu rada. Mjesečni životni troškovi u prosjeku iznose 3.625 kuna, a 80 posto mladih je za vrijeme stručnog osposobljavanja ipak živjelo kod roditelja ili obitelji, ili eventualno partnera, i oni su bili njihov glavni financijski oslonac.

Iz HZZ-a, međutim, napominju da su 'bez obzira na socijalnu osjetljivost i nastojanja primjene povoljnijih uvjeta za korisnike mjera, u obavezi izvršavati naloge i preporuke tijela nadzora' uz objašnjenje: 'Neisplata novčane pomoći za dane privremene nesposobnosti za rad po aktivnim ugovorima koji su potpisani do lipnja 2015. godine, kada je stupio na snagu novi ugovor, a u kojima je još uvijek definiran članak 4. na način koji citirate, u skladu je s provođenjem naloga tijela za reviziju provedbe i financiranja mjera aktivne politike zapošljavanja nakon provedenog nadzora, kada je uočeno odstupanje od primjene zakonskih propisa iz područja materijalnih prava osoba koje su upućene na stručno osposobljavanje'.

Država opet štedi nauštrb najugroženijih

No sve je to samo dio problema jer iako mjera nije nastala s namjerom da se mlade izrabljuje, u praksi je zakazala, naime, kako upozorava Knežević: 'Oko 60 posto korisnika i korisnica mjere istu koristi u javnom sektoru, što je samo po sebi kontraproduktivno i nepromišljeno s obzirom na zabranu zapošljavanja u državnoj upravi. Nadalje, mladi najčešće nemaju adekvatno mentorstvo, mjera je neusklađena s potrebama mladih iz ruralnih područja, a trebala bi biti i više usmjerena na osobe sa završenom srednjom stručnom spremom koje je gotovo uopće ne koriste.' 'Stručno osposobljavanje je ionako nedovoljno promišljena i održiva mjera, a ovakvim izmjenama ionako loš položaj mladih u svijetu rada se dodatno ugrožava i opet se potvrđuje to da država štedi nauštrb najugroženijih skupina, uzimajući od simbolične naknade koju primaju mladi koji se stručno osposobljavaju, time čineći njihov položaj u svijetu rada još nepovoljnijim', konstatira Knežević.

Budući da je neke polaznike 'nova praksa' primjene Zakona zaobišla, pitali smo HZZ i hoće li ih tražiti povrat sredstava za dane odsutnosti, odnosno bolovanja od početka stručnog osposobljavanja, a oni su tportalu odgovorili da 'povrat preplaćenih sredstava mogu zatražiti jedino u slučajevima kada se iz predane dokumentacije utvrdi da za to postoji osnova, odnosno kada se utvrdi da je polazniku isplaćena novčana pomoć i putni trošak za dane kada nije bio prisutan na stručnom osposobljavanju'.

'Ovakve odredbe zakona govore o odnosu države prema mladima i zabrinjavajuće je da se osobi koja već za svoj rad prima iznos manji od minimalca, samo zato što se taj rad naziva osposobljavanjem, i dalje umanjuju prava', opetuje Knežević, a Živković dodaje: 'Ovom odredbom se poručuje mladima da njihovo zdravlje nije prioritet i da nemaju jednaka prava. Zabrinjavajuće je i što se zanemaruje pozitivne efekte plaćenog bolovanja kao što su povećana produktivnost te smanjivanje vjerojatnosti proširivanja zaraza. Ovakve odredbe zbog toga djeluju loše ne samo na mlade, nego i na sve druge radnike. Druga poruka koja se šalje mladima s obzirom na to da ih se materijalno penalizira jest da su oni sami krivi za svoje zdravstveno stanje i trebaju snositi posljedice, a to su sve poruke koje država ne smije slati mladima.'

'Za pretpostaviti je, naravno, da sve navedeno ne djeluje motivirajuće na ionako obeshrabrene mlade i nadležni bi, ako zaista žele zaustaviti rastući odljev mladih i njihova vrijednog potencijala iz Hrvatske, trebali ozbiljno razmisliti o porukama koje mladima šalju i kakvu im sliku budućnosti ovakvim radnjama prezentiraju', zaključuje Knežević.