O rastu HDZ-a govori i devet od 17 vijećnika u novomarofskom Gradskom vijeću, gdje su HNS i SDP spali na po dva vijećnika. Dijelom je to posljedica raspada njihove koalicije u Novom Marofu uoči izvanrednih izbora, nakon čega SDP nije ni izašao s kandidatom za gradonačelnika, a HNS nije uspio uvjeriti birače da je za njih pravo rješenje umirovljeni čelnik propale poljoprivredne zadruge.

S obzirom na to, Hrenićev ulazak u drugi krug izbora te više od 40 posto glasova mogu se smatrati uspjehom, tim više što je iz mlade stranke kao što su reformisti. Međutim, njegov rezultat na nedjeljnim izborima teško da je ono što su Radimir Čačić i njegovi suradnici priželjkivali - ostanak jedinog reformističkog gradonačelnika na čelu grada. Naime, ako zadržavanje gradonačelničke funkcije nije pošlo za rukom donedavnom gradonačelniku - što nesumnjivo može biti prednost kod izbora - postavlja se pitanje što će biti s reformistima u drugim sredinama, gdje su potpuno novi i uglavnom nepoznati biračima?

S obzirom na to da su reformisti u Novom Marofu dobili tri vijećnička mjesta od ukupno 17 u Gradskom vijeću, očigledno Hrenić ima veći ugled nego stranka u koju je lani prešao iz HNS-a i time potaknuo političko preslagivanje u tom gradu na jugu Varaždinske županije, gdje HDZ tradicionalno ima više glasača

Unatoč potonjem, Hrenić je kao član HNS-a pobjeđivao na dvama izborima, odnosno mandatima, tijekom kojih su obavljeni brojni komunalni radovi na širem gradskom području. Međutim, gospodarske prilike nisu mu išle na ruku – neke poznate novomarofske tvrtke otišle su u stečaj ili predstečajnu nagodbu, što je utjecalo kako na prihode proračuna, tako i na rast nezaposlenosti. Istovremeno nije bilo novih investitora u dvije poduzetničke zone u kojima je Hrenić planirao tvrtku za nanotehnologiju, što je višegodišnji projekt koji ne može brzo donijeti rezultat. Nasuprot tome, okolna mjesta bila su zadovoljna i s manjim ulaganjima koja su odmah otvarala radna mjesta.

Na to je ukazivao Hrenićev glavni protivnik Jenkač koji je tijekom predizborne kampanje često navodio primjere uspješnih okolnih poduzetničkih zona, a mjesta gdje su na vlasti načelnici iz HDZ-a, obišao je tražeći potporu. Takvo što Hrenić nije mogao jer u Varaždinskoj županiji nema ne samo gradonačelnika iz redova reformista, nego ni načelnika.

Za razliku od Hrenića, Franjo Lehkec (HSS) uspio je s nešto više od 60 posto dobivenih glasova zadržati mandat načelnika Strahoninca, jedine lokalne samouprave u Međimurju gdje se u nedjelju glasovalo. Ako ništa drugo, to ne čudi budući da je iza njega stalo čak sedam stranaka: HSS, HDZ, HSLS, HDS, MS pa čak i HNS i NS-R. S obzirom na toliku podršku, još je dobro prošla Sanja Krištofić, njegova protukandidatkinja iz SDP-a koja je inicirala prijevremene izbore u Strahonincu, računajući da će uz većinu u Općinskom vijeću uspjeti povratiti i načelnika. Međutim, ne samo da njihova kandidatkinja nije izabrana, nego je njihov broj vijećnika prepolovljen – s osam, pao je na četiri.

Dok iz suprotnog, pobjedničkog tabora to tumače snažnom porukom građana koji su se na izvanrednim izborima usprotivili politikantstvu, niskim udarcima i sitnim interesima, možda je bliže istini zaključak da je ishod izbora u Strahonincu prije svega uspjeh međimurskog župana, njegovih suradnika i čelnika drugih stranaka koji su uspjeli okupiti uistinu jedinstvenu koaliciju u nas koja bi se mogla nazvati 'svi proti SDP-a'.