Američka je diplomacija, najblaže rečeno, promišljala više od sedam mjeseci kako izvijestiti saveznike o jednom od najtežih oružanih incidenata posljednjega desetljeća. Vjeruje se da je odluka o šutnji bila pametna, jer je tajenje izraelskog bombardiranja tajnog nuklearnog postrojenja u sirijskoj pustinji u rujnu 2007. pomoglo da se izbjegne novi rat na Bliskom istoku
Tadašnja državna tajnica Condoleezza Rice odlučila je 'provjetriti' slučaj u travnju 2008, i to da bi prisilila sirijskog predsjednika Bašara al Asada da prihvati prisutnost inspektora Međunarodne agencije za atomsku energiju UN-a. Rice je također željela udaljiti Siriju iz 'orbite' Sjeverne Koreje, koja je dala tehnologiju za transformaciju urana u plutonij.
Rice je tada naredila da se izvijeste sve savezničke vlade o izraelskom napadu. SAD tako potvrđuje da je '6. rujna 2007. Izrael uništio nuklearni reaktor koji je Sirija tajno izgrađivala pomoću Sjeverne Koreje. Postrojenje se nalazilo u Al Kibaru, pustinjskom kraju na istoku Sirije', kaže se u diplomatskoj depeši.
Ni Sirija, koja je dotad govorila o neuspješnoj misiji izraelskih zrakoplova, ni Izrael, koji je negirao incident, nisu ništa željeli otkriti jer bi ta vijest dovela zemlje na rub rata.
Condoleezza Rice instruira svoju diplomaciju da šuti o tome jer je 'glavna preokupacija bila izbjeći oružani konflikt'. Depeše otkrivaju da je reaktor bio sličan onomu koji je Sjeverna Koreja sagradila u Yongbyonu, što će reći da se nije planirao za mirnodopske svrhe.
Slučaj potvrđuje Bushevu doktrinu koji je govorio o osovini zla između Sirije i Sjeverne Koreje, to jest da Washington ne smije dozvoliti da najopasnije oružje dođe u ruke opasnih režima, iz čega se dade zaključiti da su izraelski zrakoplovi djelovali na temelju obavještajnih podataka dobivenih od SAD-a.
Također, slučaj govori o tome da je Washington ipak znao za 'oružje za masovno uništenje' u regiji, samo što se ono nije nalazilo u Iraku, već s druge strane granice, u Siriji.
